Mladež Srbije i EU biznis tolerancija
Nešto tu ne štima. Kako je moguće da Amerika, deo Evrope i celokupan Istok brane predsednika Srbije, pošto ili izbegavaju da makar moralno ohrabre studentske proteste ili ih otvoreno osuđuju kao pokušaj „obojene revolucije”?
Srbija je amalgam neočekivanog savezništva. Deluje kao paradoks, ali nije: Donalda Trampa, Vladimira Putina i Aleksandra Vučića spaja autokratska želja za neograničenom vlašću. Nikome iz tog terceta ne odgovara bunt koji pokušava da uspostavi pravnu državu i udara u temelje autoritarnosti, populizma, nacionalizma, nepravde, socijalnih nejednakosti.
Svi oni slute opasnost dok se protesti iz Srbije virtuelno šire ne samo regionom, već eho slobodoumnih zahteva počinje da kruži svetom. Tako se dogodilo da se jedan segment „slobodnog sveta” nađe na strani „neslobodnih” autokratija, ali i na meti zvaničnog Beograda.
„CIA udara na Srbiju preko posrednika! Neće moći još dugo?!”, naslov je u Vučićevom omiljenom tabloidu. Otkud sada CIA kada Tramp sistematski čisti redove agencije i američku „duboku državu” na koju i predsednik Srbije odavno cilja?
Neprijatne poruke ćutanja stižu iz Brisela, Berlina i Pariza. Šta je ako neuvijena podrška Vučiću razvodnjena izjava francuskog predsednika da se nada da će Srbija „naći način da dođe do dijaloga”? Zašto se ne oglašava nemački kancelar? Od predsednice Evropske komisije (EK) ništa i ne treba očekivati. Ona je prošlog leta u Beogradu tako nahvalila Vučića da sam imao utisak da ne govori o Srbiji već o Skandinaviji.
Studentski zahtevi su oni koje EU postavlja Srbiji, o kojima stalno drže lekcije, ali uticajni Evropljani, umesto da podrže demokratizaciju i reforme, odabrali su taktiku „čekaj i posmatraj” i time Vučiću dozvolili prostor za manipulaciju pa on od početka blokada koje su prerasle u opštenarodni bunt optužuje Zapad da Srbiju i njenu vlast razara iznutra.
„Taman kad smo zemlju izvukli iz opšte bede, kad je Srbija krenula napred, odjednom je napadnuta spolja ogromnim novcem uloženim u nemire unutar zemlje”, kaže Vučić.
Amerikanci i Evropljani ponašaju se kao da im ove optužbe uopšte ne smetaju. Biznis tolerancija počiva na stavu da mu treba gledati kroz prste sve dok obećava da će ispuniti obećanja: od Kosova, preko municije Ukrajini, do litijuma. Povratak stabilokratije Angele Merkel.
Širenje narativa o „zaveri spolja”, kombinovanog s pohvalama podršci koju vlast dobija sa Zapada, deo je taktike da se na Zapadu ohrabre ideološki saveznici, a blokiraju kritičari, da se učvrsti podrška despotskog Istoka i da se osnaži poverenje birača koji žele da veruju da je Vučić maestro kombinatorike. Sklon kontradiktornim izjavama, predsednik procenjuje da mu pomaže konfuzija. Da nije tako, valjda bi zamolio njemu sklone zapadne partnere da prekinu „hibridni rat” kojim plaši javnost Srbije.
Zvanični Beograd se raduje zamrzavanju finansiranja američke agencije za pomoć inostranstvu za koju Trampova vlast tvrdi da je trošila novac na „bespotrebne” i „levičarske” NVO organizacije?
„Dolazi bolje vreme za slobodarske narode u svetu”, oduševljeno konstatuje Vučić.
Ne krije se likovanje zbog povlačenja „zloglasne organizacije”, iste one koju su protagonisti vlasti znali da hvale zbog projekata koji su Srbiju „učinili lepšom i bogatijom”. Sada se USAID predstavlja kao „organizovana kriminalna grupa” koja je služila za „finansiranje haosa”, kako piše komentatorka RIA Novosti uklapajući se u kampanju Rusije da se protesti u Srbiji prikažu kao pokušaj „obojene revolucije”.
„Tehnologije protesta – posteri, blokade železnica i puteva – uzeta je iz udžbenika ’obojenih revolucija’ i to su alati kako bi se potčinio predsednik Srbije”, izričita je Elena Ponomareva, profesorka na moskovskom Državnom institutu za međunarodne odnose.
Vučić je saglasan s tom ocenom. „Sve ovo što rade jeste pokušaj obojene revolucije. I u to nema nikakve sumnje. Sve to rade strani instruktori, dolaze iz više zapadnih zemalja”, kaže predsednik koji najavljuje knjigu o pobedi nad „obojenom revolucijom”.
Pored „Trampa Srbina”, Vučić svakako ne sumnja ni u najbliže saveznike iz EU, poput Italijana, Mađara ili Slovaka. Preko njih se Beograd uključuje u potmulu borbu koja unutar unije traje između konzervativaca s jedne, i liberalno-levih snaga i Zelenih s druge strane.
Predsednik računa da već dovoljno podeljeni Evropljani ne žele nove raskole kojima bi Srbija bila povod. To, i nezameranje Trampu, objašnjava zašto birokrate u Briselu, pre svega Evropska komisija (EK), uporno izbegavaju da komentarišu ovdašnje događaje i sramno ćute.
Reformska agenda je ugrožena, a EK izbegava da ohrabri zahteve mladih koji bi nesumnjivo doprineli političkoj liberalizaciji i socijalnoj normalizaciji. Taj cinizam i vulgarni utilitarizam svodi se na podršku srpskom samodršcu.
Oglašava se samo Evropski parlament (EP), koji je oktobra prošle godine političkim grupacijama podelio zaduženja, a izradu izveštaja o Srbiji dodelio poslaničkoj grupi Socijalista i demokrata, drugoj po snazi u EP. Najjači, Narodni blok, čiji je Srpska napredna stranka pridruženi član, izgubio je neke komandne pozicije u odnosu na Srbiju.
Nema više Đuzepa Borelja, Olivera Varheljija, Vladimira Bilkiča ili Miroslava Lajčaka. Zamenili su ih Kaja Kalas, Estonka koja je u EP pripadala Savezu liberala i demokrata, Marta Kos iz slovenačkog zeleno-liberalnog pokreta Sloboda, hrvatski socijaldemokrata Tonino Picula i pragmatično racionalni Danac Peter Sorensen.
Nova personalna rešenja u Briselu i Strazburu brinu Vučića. Socijaldemokrate su izdale saopštenje u kojem se solidarišu sa srpskim studentima. Grupa Obnovimo Evropu, koju čine poslanici svih liberalnih partija EU, osudila je nasilan odgovor na proteste. Zeleni takođe podržavaju studente.
Beograd je odmah krenuo u diplomatsku ofanzivu. Ambasadama Srbije u zemljama EU naloženo je da šire narativ da su ispunjeni svi studentski zahtevi i da su borba protiv korupcije, održavanje vladavine prava i jačanje institucija ključni principi kojima je vlast u potpunosti posvećena. Zvuči cinično. Da je tako, protesta i ne bi bilo, pa su evroposlanici, na zahtev socijaldemokrata, prvi i jedini razmatrali situaciju u Srbiji. Komesarka Kos izjavljuje da učešće građana igra važnu ulogu u razvoju demokratskog društva. Picula podržava studentske zahteve za „emancipacijom društva od države” koja pokazuje mnoge karakteristike zarobljene države i hibridnog režima.
Irena Joveva rekla je da su mladi ljudi pokretačka snaga Srbije. „Srpski studenti su glas nade i svesti celog Balkana”, kaže evroposlanik Matej Tonin. „Evropa ne sme da ćuti. Nije sada vreme da se ćuti, već da se vlastima u Srbiji uputi apel da učvrste demokratske temelje, jer srpski narod zaslužuje EU budućnost”, poručio je Vladimir Prebilič iz grupe liberala i levice.
Očekivana kritika protesta stigla je iz desničarske grupacije Patriote za Evropu, posebno od mađarske stranke Fides velikog Vučićevog prijatelja Viktora Orbana.
Uključivanjem u geostrateške konfrontacije SNS pokušava da nadoknadi gubitke na domaćem terenu. EU deluje kao da okreće glavu od građana Srbije, ali samo je pitanje vremena koliko dugo će moći da ćuti i ignoriše sve glasnije pozive sopstvene javnosti da se odredi prema plemenitim zahtevima srpske omladine.
Kada Vučićeva Srbija počne da isporučuje nezadovoljstvo, stvari će se brzo promeniti. Svet ne želi model stabilnosti koji vodi ka opasnoj nestabilnosti.
Подели ову вест












Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.