Nedelja, 15.06.2025. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Danas se obeležava Prenos moštiju Svetog Save

Црквa Светог Вазнесења Господњег у манастиру Милешева (Фото С. Ступарушић)

Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Prenos moštiju Svetog Save. On se odigrao za vreme kralja Vladislava 1237. godine, iz Trnova u manastir Mileševo.

Godinu dana nakon smrti svetitelja (13. januar 1236) i sahrane u Trnovu, u crkvi Svetih Četrdeset Mučenika, sveblaženi namesnik njegov arhiepiskop Arsenije ražalio se za Svetim kao za svojim ocem i učiteljem, pa je otišao kralju Vladislavu da ga moli da svetiteljeve mošti ne leže u tuđoj zemlji već da ga prenese u njegovu.

Kralj se obradovao ovom predlogu i poslao svog najuglednijeg blagorodnika svome tastu, bugarskom caru Asepu, sa molbom da mu da telo Svetoga Save. Ipak, navodeći da se svetitelj upokojio među njima i da njegovo sveto telo leži u crkvi sa velikom počašću, car je odgovorio da nema potrebe da se svete mošti prenose.

Kralj Vladislav opet je poslao caru još veći broj blagorodnika. Car je ovoga puta bio u nedoumici, jer je smatrao da lišiti se svetitelja, to je kao lišiti se carstva. Onda je prizvao patrijarha i svoje savetnike i pitao ih šta da radi. Oni su mu rekli da nikako ne daje telo svetitelja, pošto velmože i sav grad negoduju zbog toga. Tada car napisa utešno pismo svome zetu.

Kralj Vladislav prikazan na fresci u Mileševi (Foto Vikipedija)

Gorke suze i molitva kralja Vladislava

Vladislav se reši da sam ode tastu. Poslao je pred sobom glasnike da dolazi sa mnogo svojih blagorodnika, episkopa i igumana. Car Asen ga je dočekao daleko ispred grada sa svakom počašću i ljubavlju. Kralj Vladislav, pre nego što je ušao u carske dvore, zamolio je cara za dopuštenje da sa svima svojima ode najpre u crkvu Svetih Četrdeset Mučenika da se pokloni. Prolivajući gorke suze i udarajući glavom o zemlju pred grobom svetitelja, kralj Vladislav mu se ispovedao kao živome i molio da mu oprosti što je sagrešio. Toliko se dugo molio da mu je lice oteklo od suza. Car ga je pozvao zatim u dvor i priredio mu slavlje.

Anđeo Božji

Sledeće noći caru se javio u snu anđeo Božji u obliku Svetoga Save i naredio mu da da da se svetitelj odnese. Car se prepao i ovo ispričao patrijarhu i velmožama, koji su mu rekli da je istinit i da je to poseta od Boga radi Svetoga i savetovali ga da da svetitelja da ga odnesu u njegovu zemlju da mu carstvo ne bi snašla neka beda.

Car je to saopštio kralju Vladislavu. Pošto je sa episkopima u hramu bila odslužena sveta Liturgija, otvorili su časni grob. Telo bi nađeno potpuno celo i netljeno i kao da svetitelj spava. Vlasi glave i brada njegova bile su svetle i cele i miomir, kao najlepši miris, razlio se po celom hramu. Tako isto i drvo i prah groba svetiteljevog Bog obogati prijatnim mirisom i isceljenjima, tako da, čuvši za sve to, trnovski građani se u gomilama skupiše da vide svetitelja i dobiju od njega isceljenje.

Čuvši za čudesa, kralj se pribojao da se car ne predomisli i zapovedio je da odmah podignu svetitelja i krenu u Srbiju. Građani Trnova, a i oni iz unutrašnjosti, dugo su potom dolazili grobu, donosili svoje bolesnike i dobijali isceljenja.

 

Manastir Mileševa

Noseći svete mošti svog svetog strica u svoju zemlju, kralj Vladislav radosno je hitao ispred kivota. A kad se približio sa svetim moštima, blaženi arhiepiskop Arsenije izašao je u susret sa episkopima, igumanima, blagorodnicima i mnoštvom verujućih i učinili dostojno poklonjenje i celivali svete mošti. Narod srpski je počeo da se sliva sa svih strana i čudesa počeše da se dešavaju.

Kralj i arhiepiskop, sa episkopima, igumanima, monasima, blagorodnicima i mnoštvom naroda, nosio je svetitelja u velikoj radosti sa psalmima i pesmama. Kad su stigli u manastir Mileševo, kraljevu zadužbinu, u crkvi Svetog Vaznesenja Gospodnjeg ga položiše u grob koji mu kralj beše spremio. Priredio je i veliko praznično slavlje u spomen Svetoga Save.

Ne mnogo kasnije, jednom bogobojažljivom i pobožnom prepodobnom starcu u manastiru Mileševa javio se u snu Sveti Sava govoreći da njegove svete mošti izvade iz groba i polože ih ispred groba u crkvi. To bi učinjeno i od njih su bila mnoga čudesa.

 
Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт politika.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта politika.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.