Beograd

Mesec rada za 86 kilograma mesa

Pro­seč­na za­ra­da u Be­o­gra­du u ju­nu iz­no­si­la 42.296 di­na­ra i za nju je mo­gu­će pa­za­ri­ti sve ma­nje na­mir­ni­ca, teh­nič­kih ure­đa­ja i gar­de­ro­be. – Naj­ve­ći deo kuć­nog bu­dže­ta od­la­zi na hra­nu, pi­će i ra­ču­ne

„Ma ne­mam vi­še pa­ra ni za hra­nu na sni­že­nji­ma”, lju­ti­to je ko­men­ta­ri­sa­la mu­šte­ri­ja u jed­nom no­vo­be­o­grad­skom hi­per­mar­ke­tu, od­gur­nuv­ši ak­cij­ski ka­ta­log ko­ji je ka­sir­ka po­ku­ša­la da joj str­pa u ke­su. Ku­pu­je sa­mo ono što mo­ra, pro­mr­mlja­la je, pa joj mar­ke­tin­ški li­flet i ne tre­ba.

Njen pri­mer ni­je usa­mljen, a i tr­gov­ci pri­zna­ju da se ra­fo­vi sve spo­ri­je pra­zne. Vred­nost di­na­ra pa­da iz da­na u dan, ce­nov­ni­ci osnov­nih ži­vot­nih na­mir­ni­ca la­ga­no se pe­nju na­vi­še, ku­pov­na moć sve je ma­nja, a ne­mo­gu­ća mi­si­ja po­sta­je po­pu­ni­ti mi­ni­mal­nu po­tro­šač­ku kor­pu.

Pro­seč­na za­ra­da is­pla­će­na u Be­o­gra­du u pro­te­klom me­se­cu iz­no­si­la je 42.296 di­na­ra, po­ka­zu­ju po­da­ci Grad­skog za­vo­da za in­for­ma­ti­ku i sta­ti­sti­ku, a ce­ne robe i uslu­ga u pro­dav­ni­ca­ma, na pi­ja­ca­ma i u ugo­sti­telj­skim objek­ti­ma po­ve­ća­ne su 0,7 od­sto.

I dok na pa­pi­ri­ma ce­ne mi­ru­ju, pre­gled ce­nov­ni­ka u su­per­mar­ke­ti­ma go­vo­ri dru­ga­či­je. Osnov­ne ži­vot­ne na­mir­ni­ce po­put ulja i mle­ka sku­plje su i do de­vet od­sto ne­go pre me­sec ili dva, a nov­ča­ni­ci su sve ta­nji, jer je pad vred­no­sti di­na­ra obez­vre­dio za­ra­de.

Sta­ti­sti­ka je pri­me­ti­la da su po­ljo­pri­vred­ni pro­iz­vo­di u glav­nom gra­du po­sku­pe­li 7,2 od­sto, što je po­sle­di­ca po­ja­vlji­va­nja se­zon­skog ze­le­ni­ša na te­zga­ma. Ta ce­na će br­zo pa­sti.

Sva­ko­dne­vi­ca je, ipak, naj­bo­lji po­ka­za­telj pra­ve vred­no­sti me­seč­nih za­ra­da. Pre­gled ra­fo­va po­ka­zu­je da sve ma­nje na­mir­ni­ca i teh­nič­ke ro­be mo­že da se na­ba­vi za 42.296 di­na­ra. Ne­što vi­še od 86 ki­lo­gra­ma ju­ne­ćeg bu­ta ili še­sna­e­stak ki­lo­gra­ma go­ve­đe pr­šu­te. Dva li­tra luk­su­znog stra­nog ko­nja­ka ili 682 li­men­ke pi­va. Dva­de­se­tak pa­ri jef­ti­ni­jih žen­skih ci­pe­la ili če­ti­ri pa­ra sku­pljih. Je­dan pro­se­čan LCD te­le­vi­zor ili če­ti­ri pre­va­zi­đe­na sa ka­tod­nom ce­vi. Dva jef­ti­ni­ja fri­ži­de­ra ili dve kli­me pro­seč­nog kva­li­te­ta...

Ali, za naj­ve­ći broj Be­o­gra­đa­na ku­po­vi­na sku­pe obu­će ili fi­nih pi­ća ne­do­sti­žan je luk­suz. Naj­ve­ći deo kuć­nog bu­dže­ta od­la­zi na hra­nu, pi­će i ra­ču­ne, a pro­ma­ja u nov­ča­ni­ku spre­ča­va ob­na­vlja­nje gar­de­ro­be, be­le teh­ni­ke, na­me­šta­ja...

Sto­ga i ne ču­di što se, pre­ma po­sled­njim po­da­ci­ma, go­to­vo 20 od­sto ra­ču­na u pro­dav­ni­ca­ma iz­mi­ri če­ko­vi­ma. Pla­ća­nje na od­lo­že­no vra­ti­lo se na ve­li­ka vra­ta. Ve­ći­na tr­go­va­ca sa­da do­pu­šta da se ra­ču­ni iz­mi­re za 90 da­na, a u vre­me pra­zni­ka taj rok pro­du­že i na 120 da­na, što zna­či da no­vac po­tro­ša­ča če­ka­ju du­že ne­go do­ba­vlja­či nji­hov. Ko­ri­ste se i kre­dit­ne kar­ti­ce, na­ro­či­to ka­da na ra­ču­nu pa­ra vi­še ne­ma, pa želj­no oče­ki­va­na za­ra­da leg­ne tek to­li­ko da po­kri­je do­zvo­lje­ni mi­nus.

(/slika2)Uko­li­ko u jed­na­či­nu uba­ci­mo i pro­seč­nu po­tro­šač­ku kor­pu, ko­ja je pre­ma po­sled­njim po­da­ci­ma Mi­ni­star­stva tr­go­vi­ne, u ma­ju vre­de­la 37.843,57 di­na­ra, uvi­đa se da su, osim Be­o­gra­đa­na, je­di­no No­vo­sa­đa­ni, Pan­čev­ci i Zre­nja­nin­ci mo­gli da je po­pu­ne. U svim dru­gim gra­do­vi­ma, pla­ta je ma­nja od po­tro­šač­ke kor­pe.

S. De­spo­to­vić

--------------------------------------------------------

Zva­nič­na kor­pa da­le­ko od re­al­no­sti

Na zva­nič­nu sta­ti­sti­ku Mi­ni­star­stva tr­go­vi­ne sva­kog me­se­ca re­a­gu­ju broj­ne or­ga­ni­za­ci­je za za­šti­tu ku­pa­ca. Iz Na­ci­o­nal­ne or­ga­ni­za­ci­je po­tro­ša­ča Sr­bi­je me­se­ci­ma po­ru­ču­ju da su ta­kvu kor­pu kro­ji­li nu­tri­ci­o­ni­sti, a ne eko­no­mi­sti i da je ume­sto zva­nič­nih ne­što ma­nje od 38.000 di­na­ra, pro­seč­noj če­tvo­ro­čla­noj po­ro­di­ci za pre­ži­vlja­va­nje po­tre­ban dvo­stru­ko ve­ći iz­nos.

----------------------------------------------------------------------

Naj­ve­će za­ra­de u No­vom Be­o­gra­du i La­za­rev­cu

Ko­ver­te za­po­sle­nih u No­vom Be­o­gra­du i La­za­rev­cu su naj­de­blje, po­ka­zu­ju po­da­ci Grad­skog za­vo­da za in­for­ma­ti­ku i sta­ti­sti­ku, jer su nji­ho­ve za­ra­de u ju­nu bi­le iz­nad 50.000 di­na­ra. U osam be­o­grad­skih op­šti­na za­ra­da ne po­kri­va pro­seč­nu po­tro­šač­ku kor­pu, a naj­ma­nje su pla­te ži­te­lja So­po­ta i Mla­de­nov­ca ko­ji, u pro­se­ku, me­seč­no za­ra­de ma­nje od 30.000 di­na­ra.

objavljeno: 28/07/2010

Poslednji komentari

Ogorceni penzioner Adam | 28/07/2010 14:44

Sa mojih 16.000 dinara srpske penzije, gde se ja nalazim u navedenom proseku? Paja patak ima pravo sto trazi da se zvanicnici ne sprdaju sa opstom statistikom koja nam baca prasinu u oci!

ibn Malik | 28/07/2010 21:19

Pa šta oćete? Zar vam nije dosta 86 kila mesa mesa mesečno?

Младомир Посматрач | 04/08/2010 19:24

Незнам ко је аутор чланка али ми се чини да сам ја и поред много школе неписмен. Никако не могу да одгонетнем тајну, колико бре година траје та "транзиција" у Србији? Дали се иза те фамозне речи крије уствари смишљени лоповлук или су нам политичари тотално неписмени. Оно јесте да је један од њих тврдио да имамо најшколованију Владу од како је века и света, али транзиција много траје. Верујем ја да су они позавршавали силне школе ( у то рачунам и факултет) али изгледа да су погрешне предмете учили. Више од двадесет година слушам: "ми смо земља у транзицији, не може бољитак преко ноћи". Народе, докле ће те гласати за подстрекаче транзиције?. Аутор је требало да упореди, шта је могло за плату да се купи деведесетих година па да направи неку паралелу између два времена-тада и данас. Овако, остаје много тога недореченог. Успутно, кад ме неко непознат приупита колико школе имам, ја му онако натенане кажем : једва сам четири основне завршио. За нашу "транзицију" је и толико превише.