Beograd
Mesec rada za 86 kilograma mesa
Prosečna zarada u Beogradu u junu iznosila 42.296 dinara i za nju je moguće pazariti sve manje namirnica, tehničkih uređaja i garderobe. – Najveći deo kućnog budžeta odlazi na hranu, piće i račune
„Ma nemam više para ni za hranu na sniženjima”, ljutito je komentarisala mušterija u jednom novobeogradskom hipermarketu, odgurnuvši akcijski katalog koji je kasirka pokušala da joj strpa u kesu. Kupuje samo ono što mora, promrmljala je, pa joj marketinški liflet i ne treba.
Njen primer nije usamljen, a i trgovci priznaju da se rafovi sve sporije prazne. Vrednost dinara pada iz dana u dan, cenovnici osnovnih životnih namirnica lagano se penju naviše, kupovna moć sve je manja, a nemoguća misija postaje popuniti minimalnu potrošačku korpu.
Prosečna zarada isplaćena u Beogradu u proteklom mesecu iznosila je 42.296 dinara, pokazuju podaci Gradskog zavoda za informatiku i statistiku, a cene robe i usluga u prodavnicama, na pijacama i u ugostiteljskim objektima povećane su 0,7 odsto.
I dok na papirima cene miruju, pregled cenovnika u supermarketima govori drugačije. Osnovne životne namirnice poput ulja i mleka skuplje su i do devet odsto nego pre mesec ili dva, a novčanici su sve tanji, jer je pad vrednosti dinara obezvredio zarade.
Statistika je primetila da su poljoprivredni proizvodi u glavnom gradu poskupeli 7,2 odsto, što je posledica pojavljivanja sezonskog zeleniša na tezgama. Ta cena će brzo pasti.
Svakodnevica je, ipak, najbolji pokazatelj prave vrednosti mesečnih zarada. Pregled rafova pokazuje da sve manje namirnica i tehničke robe može da se nabavi za 42.296 dinara. Nešto više od 86 kilograma junećeg buta ili šesnaestak kilograma goveđe pršute. Dva litra luksuznog stranog konjaka ili 682 limenke piva. Dvadesetak pari jeftinijih ženskih cipela ili četiri para skupljih. Jedan prosečan LCD televizor ili četiri prevaziđena sa katodnom cevi. Dva jeftinija frižidera ili dve klime prosečnog kvaliteta...
Ali, za najveći broj Beograđana kupovina skupe obuće ili finih pića nedostižan je luksuz. Najveći deo kućnog budžeta odlazi na hranu, piće i račune, a promaja u novčaniku sprečava obnavljanje garderobe, bele tehnike, nameštaja...
Stoga i ne čudi što se, prema poslednjim podacima, gotovo 20 odsto računa u prodavnicama izmiri čekovima. Plaćanje na odloženo vratilo se na velika vrata. Većina trgovaca sada dopušta da se računi izmire za 90 dana, a u vreme praznika taj rok produže i na 120 dana, što znači da novac potrošača čekaju duže nego dobavljači njihov. Koriste se i kreditne kartice, naročito kada na računu para više nema, pa željno očekivana zarada legne tek toliko da pokrije dozvoljeni minus.
(/slika2)Ukoliko u jednačinu ubacimo i prosečnu potrošačku korpu, koja je prema poslednjim podacima Ministarstva trgovine, u maju vredela 37.843,57 dinara, uviđa se da su, osim Beograđana, jedino Novosađani, Pančevci i Zrenjaninci mogli da je popune. U svim drugim gradovima, plata je manja od potrošačke korpe.
S. Despotović
--------------------------------------------------------
Zvanična korpa daleko od realnosti
Na zvaničnu statistiku Ministarstva trgovine svakog meseca reaguju brojne organizacije za zaštitu kupaca. Iz Nacionalne organizacije potrošača Srbije mesecima poručuju da su takvu korpu krojili nutricionisti, a ne ekonomisti i da je umesto zvaničnih nešto manje od 38.000 dinara, prosečnoj četvoročlanoj porodici za preživljavanje potreban dvostruko veći iznos.
----------------------------------------------------------------------
Najveće zarade u Novom Beogradu i Lazarevcu
Koverte zaposlenih u Novom Beogradu i Lazarevcu su najdeblje, pokazuju podaci Gradskog zavoda za informatiku i statistiku, jer su njihove zarade u junu bile iznad 50.000 dinara. U osam beogradskih opština zarada ne pokriva prosečnu potrošačku korpu, a najmanje su plate žitelja Sopota i Mladenovca koji, u proseku, mesečno zarade manje od 30.000 dinara.
Poslednji komentari
Sa mojih 16.000 dinara srpske penzije, gde se ja nalazim u navedenom proseku? Paja patak ima pravo sto trazi da se zvanicnici ne sprdaju sa opstom statistikom koja nam baca prasinu u oci!
Pa šta oćete? Zar vam nije dosta 86 kila mesa mesa mesečno?
Незнам ко је аутор чланка али ми се чини да сам ја и поред много школе неписмен. Никако не могу да одгонетнем тајну, колико бре година траје та "транзиција" у Србији? Дали се иза те фамозне речи крије уствари смишљени лоповлук или су нам политичари тотално неписмени. Оно јесте да је један од њих тврдио да имамо најшколованију Владу од како је века и света, али транзиција много траје. Верујем ја да су они позавршавали силне школе ( у то рачунам и факултет) али изгледа да су погрешне предмете учили. Више од двадесет година слушам: "ми смо земља у транзицији, не може бољитак преко ноћи". Народе, докле ће те гласати за подстрекаче транзиције?. Аутор је требало да упореди, шта је могло за плату да се купи деведесетих година па да направи неку паралелу између два времена-тада и данас. Овако, остаје много тога недореченог. Успутно, кад ме неко непознат приупита колико школе имам, ја му онако натенане кажем : једва сам четири основне завршио. За нашу "транзицију" је и толико превише.






