Beograd
Osmoletka nad uzglavljem
Jedina u našoj zemlji, OŠ „Dr Dragan Hercog” obrazuje đake na bolničkom i kućnom lečenju. – Najviše učenika u „Ortopedskoj klinici” na Banjici, a najbolji uslovi na Klinici za rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović”. – Mnogi osmaci koji zbog zdravstvenih poteškoća ne mogu da pohađaju „obične” srednje škole odustaju od daljeg obrazovanja
Povrede i operacije koje zahtevaju bolničko lečenje, paraliza, leukemija, tumori... razne zdravstvene tegobe u svakoj generaciji prikuju za krevete osnovce koji se po interesovanjima i intelektualnim dometima ne razlikuju od vršnjaka. Sprečeni su da svakodnevno odlaze u školu, ali ipak, pohađaju nastavu, zavređuju ocene u dnevniku, razvijaju darovitost, nadmeću se na takmičenjima, stiču odeljenske drugare i osnovno obrazovanje. Sve to zahvaljujući osmoletki „Dr Dragan Hercog” u koju su dobrodošli.
Pre više od četiri decenije osnovana pod imenom Osnovna škola za decu sa specijalnim zdravstvenim problemima, ova prestonička kuća znanja i danas je jedinstvena u Srbiji po tome što obrazuje đake na bolničkom i kućnom lečenju.
Opravdanost osnivanja ovakve ustanove pokazala se u početku njenog radnog veka. Potvrđena je procena lekara da će se otvaranjem škole ovog tipa u obrazovanju dece na bolničkom lečenju sprečiti da im se nagomila gradivo koje je kasnije teško nadoknaditi. Obistinilo se očekivano – učenje blagotvorno utiče na školarce u toku lečenja. Ono im je neretko bilo jedini prozor u svet, dokaz da se ne razlikuju od vršnjaka kojima će se, čim ozdrave, pridružiti u „običnim” školama.
Predavači obilaze nastavne baze, takozvane punktove u beogradskim bolnicama kao što su Institut za mentalno zdravlje, specijalne bolnice za dečju i cerebralnu paralizu i razvojnu neurologiju, instituti za zdravstvenu zaštitu majke i deteta „Dr Vukan Čupić” i onkologiju i radiologiju. Širom prestonice, nastavnici posećuju učenike koji se leče kod kuće, uključujući i udaljenija mesta poput Lazarevca, Mladenovca, Velikih Crljena, Čibutkovice.
Broj učenika varira. Trenutno su raspoređeni u 66 odeljenja. Časove dnevno pohađa između 350 i 400 đaka u 11 bolnica i 59 kućnih nastava.
– Prvi put ove godine obrazujemo decu koja se leče na Neurologiji i psihijatriji u Ulici doktora Subotića. Formirano je jedno odeljenje mlađih razreda. Iduće školske godine, jer ima dece, planiramo da oformimo i odeljenje od petog do osmog razreda. Želimo da škola bude prisutna u svim bolnicama gde deca borave na dužem lečenju. Sa najviše đaka radimo u „Ortopedskoj klinici” na Banjici. Najbolje uslove imamo na Klinici za rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović”, ali saradnja sa osobljem u svim bolnicama je na visokom nivou – pojašnjava Zoran Aleksić, direktor osmoletke „Dr Dragan Hercog”.
Upitan da li je eksperimentalno odeljenje, osnovano lane pri dnevnoj bolnici Univerzitetske dečje klinike, namenjeno školarcima koji se leče od malignih oboljenja, preraslo u stalno, kaže da „takve dece nije bilo u školskom sistemu, jer im to nije dozvoljavao oslabljeni imunitet”.
– Terapije su dugotrajne. Događalo se da đaci polažu razredni ispit, ili gube godinu što je izazivalo dodatni stres, kako za decu tako i za roditelje. Odeljenja postoje i danas, i sa decom koju roditelji dovode nastava se odvija – razjasnio je.
Očuvanih intelektualnih sposobnosti, đaci osmoletke „Dr Dragan Hercog” neretko zavređuju odličan uspeh i Vukovu diplomu, ali u daljem školovanju nailaze na poteškoće.
– Ni po čemu ne zaostaju za vršnjacima iz drugih škola. Nakon osmog razreda polažu prijemni ispit, upisuju željene srednje škole. Na žalost, tada se suočavaju sa problemima kao što je prevoz, nepostojanje rampi i liftova, adekvatnih toaleta za telesno invalidne osobe. Zato mnogi odustaju od daljeg obrazovanja – zaključio je Aleksić.
Napomenuo je da davno obznanjena ideja o osnivanju specijalizovane srednje škole za učenike koji zbog zdravstvenih poteškoća ne mogu da pohađaju „obične” do sada nije realizovana.
M. Simić
--------------------------------------------------
Škola bez učionica
Tri godine od osnivanja 1972. godine Osnovna škola za decu sa specijalnim zdravstvenim problemima je dobila zdanje u Ulici vojvode Milenka i promenila naziv. Ponela je ime doktora Dragana Hercoga, koji je kao član međunarodne misije Crvenog krsta, septembra 1968. stradao pomažući deci i stanovništvu ratom zahvaćene Bijafre. U tada renoviranoj omanjoj zgradi i danas se nalazi školska uprava – zbornica, kancelarije direktora, stručnih i administrativnih saradnika. Učionica nema.
Poslednji komentari
ПОНОСНА САМ ШТО ОВА ИЗУЗЕТНА ШКОЛА НОСИ ИМЕ МОГА БРАТА. јЕДАН ИЗУЗЕТАН КОЛЕКТИВ КОЈИ У ВЕОМА ТЕШКИМУС,ОВИМА ПОСТИЖЕ, У РАДУ СА БОЛЕСНОМ ДЕЦОМ, ИЗУЗЕТНЕ РЕЗУЛТАТЕ . ТРЕБА ИМ ПОМОЋИ, НА СВАКИ НАЧИН И ПОБОЛЈШАТИ УСЛОВЕ РАДА ЗА ЦЕО КОЛЕКТИВ. СРДАЧАН ПОЗДРАВ И НАЈБОЛЈЕ ЖЕЛЈЕ. ВЕРИЦА ХЕРЦОГ ВУКОВИЋ
Dr. Dragan Hercog je stradao kao mlad doktor (32) pomazuci nevoljnima u jeku rata u Nigeriji - u Bijafri.
Ovaj tekst u cenjenoj politici predstavlja knjiski primer aljkavo odradjenog novinarskog zadatka. naime, i moj sin je zavrsio ovu skolu, a nije bolestan. On je dete sa smetnjama u intelektualnom razvoju (umerena retardacija, daunov sindrom) i njega je od prvog do osmog razreda svim vestinama i skolskom gradivu ucila zena DEFEKTOLOG. Uz nju on je izuzetno napredovao i savljadao puno zivotnih vestina, koje mi, kao roditelji, nismo znali. Ta zena, defektolog, pomogla nam je i oko mnogo drugih stvari koje nismo znali u ponasanju sa nasim detetom, sto nam nisu rekli ni lekari, ni radnici centra za socijalni rad. Zato me je, kao roditelja, pogodilo da pisete o ovoj skoli, a da o defektolozima ne napisete ni slova. njihov posao je puno tezi od posla nastavnika. Srdacan pozdrav
Jovan Kucevic






