Društvo

Bez molitve i motike

Centar za oporavak zavisnika od narkomanije u Banji Badanji biće privremeno zatvoren

Sveštenik Voislav Petrović (Foto M. Mijušković)

Šabac – Protojerej SPC Vojislav Petrović privremeno će zatvoriti Centar za rehabilitaciju zavisnika od alkohola i narkomanije „Sveti velikomučenik Pantelejmon“, koji je pre godinu i po istoimeno udruženje građana osnovalo na njegovom porodičnom imanju u Banji Badanji, na tromeđi Šapca, Loznice i Krupnja. Ovu neočekivanu odluku poznati šabački sveštenik doneo je posle incidenta i tuče koji su trojica pitomaca centra imali nedavno sa nekoliko meštana, što je bio povod i za intervenciju policije.

– Niko nije bio prorok u svom selu, pa ni ja nisam gajio iluzije da će sve ići lako. Pojedinci, uglavnom oni koji svoje vreme provode pred seoskom prodavnicom, od početka su bili protiv centra, a glavni argument im je bio „da od njih nismo tražili saglasnost za početak rada“. Međutim, ne povlačim se zbog toga, bar mene poznaju kao velikog borca, već zbog nespremnosti društva da podrži ovaj izuzetno humani projekat. Sa druge strane, odgovornost je prevelika – kaže za naš list Vojislav Petrović.

Rehabilitacioni centar u Banji Badanji nalazi se na brdu iznad lekovitog izvora Gvozdena voda. Udruženje, nastalo sa ciljem da u medijskim nastupima i organizovanjem tribina protiv najvećih problema savremenog društva pruži pomoć zavisnicima i njihovim roditeljima, pred kraj 2007. godine odlučilo je da krene i u konkretnu borbu za svakog mladog, unesrećenog čoveka. Program oporavka, koji je nazvan „molitva i motika“, predviđao je ustajanje u rano jutro, molitvu, šetnju, doručak, rad u poljoprivredi ili na građevinama, ručak, ponovo radnu terapiju, grupne i pojedinačne razgovore...– Pacijente smo primali na godinu dana, uz prethodno mišljenje lekara neuropsihijatra. Kroz program oporavka prošlo je tridesetak narkomana od 18 do 40 godina iz čitave Srbije, a jedna trećina je uspela da se oslobodi ove pošasti. Možda je to dobar rezultat, s obzirom na iskušenja koja smo prošli, ali mislim da smo mogli i bolje. Nažalost, sve podrške, pa i lekara koji su se na TV ekranima eksponirali kao veliki borci protiv narkomanije, bile su samo deklarativne. Posle jednog „izleta“, više ih nismo viđali u centru, a imali smo čvrsta obećanja da ćemo timski raditi – priča Petrović.

Ni lokalna samouprava u Šapcu, Loznici i Krupnju nije bila voljna za saradnju. Iako su poslali zvanične zahteve, u Šapcu ih nisu primili ni na sastanak, isto je bilo i sa opštinom Krupanj, dok je služba gradonačelnika Loznice odgovorila da za problem zavisnika imaju drugo rešenje. – U Loznici postoji preko hiljadu narkomana. Roditelji učenika bili su prinuđeni da uz pomoć poznatog bokserskog reprezentativca Dragana Vasiljevića privatno organizuju čuvanje škola od narkodilera. Da li to podrazumeva „rešenje problema“? A u Šapcu je narkonama više nego u Loznici. Da li znate da smo u centru doživeli i napad narkodilera, koji su sa oružjem došli da od zavisnika naplate neki raniji dug? Zaista je teško boriti se bez iskrene pomoći šire društvene zajednice – kaže Petrović.

Do incidenta sa meštanima sela Banja Badanja došlo je na Veliki četvrtak. Obeshrabren sve težim stanjem, pomoćnik upravnika koji je toga dana dežurao u centru, napustio je posao, a trojica pitomaca iskoristila su trenutak da odu u selo, do kafane. Iako je kafedžijama bila skrenuta pažnja da se osobama na oporavku ne daje alkoholno piće, konobar ih je poslužio. Posle nekoliko čašica i dobacivanja gostiju, došlo je do tuče u kojoj je jedan od pitomaca potegao nož. Odakle mu nož, svešteniku Vojislavu Petroviću nije poznato: – Sva trojica su izvukli deblji kraj, a dobili su batine i od policije, koju su meštani odmah pozvali. Pitomac koji je potegao nož osuđen je kod sudije za prekršaje na mesec dana zatvora i odmah je upućen na izdržavanje kazne. Ovo je, za mene, bio trenutak i za duboko preispitivanje: gde su naše slabosti i koliko smo sposobni da sami odgovorimo postavljenom zadatku? Odlučio sam da je bolje da na neko vreme zatvorimo centar, dok se bolje stručno ne organizujemo. Ne bi bilo u redu da zbog nas padne ljaga i na slične centre u Srbiji koji dobro rade – ističe Petrović.

Miroljub Mijušković
objavljeno: 04/05/2009

Poslednji komentari

Lara  | 04/05/2009 20:11

Treba ovo pomoci, u Americi postoji uslov za lekare da radis u bolnici odredjene vrste samo ako imas odredjeni staz na dobrovoljnom radu sa pacijentima (u bolnicama gde se lece ono bez osiguranja ili lecenje narkomanije i Dr.)
Mozda bi i nasoj drzavi tako nesto pomoglo da se obezbedi takav oblik rada, kao sto je bilo potrebno u ovom slucaju. Mislim da bi imalo smisla. Ovakve poduhvate treba pomoci i podrzati.
Postovanje, Lara

george wordy  | 04/05/2009 21:55

WHO - Svetska zdravstvena organizacija, narkomaniju je definisala kao boelst zavisnosti koja je dobila karakter epidemije pa cak i pandemije, jer je globalni problem pa zato apeluje na sve drzave sveta da donesu nacionalne strategije suzbijanja narkomanije kao i ostalih bolesti zavisnosti, sa ciljem organizacije kontinuiranog i frontalnog rada ukljucujuci sve važne segmente društva . Pojedinačna rešenja daju skromne rezultate, pa čak izazivaju i negativne tendencije. Samo stručan, organizovan i uporan rad može da stvori adekvatni imuni sisetm drustva sve ostalo su samo napori , često puta iz dobrih namera upada se u loša iskustva. Милоје Лукић КРУПАЊ, 04/05/2009, 09:57? “Али најпре прихватите идеју да је сваки човек посебан и случај за себе и да се зато сви заједно и истом "терапијом" немогу враћати у "нормално" стање.”…Prevencija bolesti zavisnosti je veoma kompleksan I složen proces koji treba da obezbedi da se svakom zavisniku pristupii kao posebnoj ličnosti sa odredjenim karakternim crtama,I uz pomoć same istorije bolesti, odrediti odredjenu rehabilitacionu terapiju, a najosetljiviji deo je resocijalizacija, koja ne može da se sprovede bez planova, saradnje i fondacija.

Nusic  | 05/05/2009 07:08

Da, odavno u nasoj drzavi ne uspeva nista sto je normalno. Svakako, mi sno stigli do dna.