Društvo
Patrijarh, seljak i đaci među svecima
Većina svetih Srpske pravoslavne crkve je iz srednjih ili nižih slojeva, mada ima i vojskovođa, bogatih ljudi, crkvenih poglavara, kaže otac Dimitrije Kalezić
Postradali za veru, dvojica sveštenika i 40 učenika, momišićki sveštenomučenici i mučenici nedavno su ubrojani u diptih, katalog svetih Srpske pravoslavne crkve (SPC), u kojem su kao sveti već upisani patrijarsi, vladike, vladari, carice, ali i jedan seljak. Svetom Savi i Svetom Simeonu, u istoriji dobro zapamćenom patrijarhu Arseniju Sremcu ili čuvenom vladaru Stefanu Dečanskom, srpska crkva pridružila je i laički govoreći „obične ljude”: đake i njihove učitelje, dvojicu sveštenika koje su Turci 1688. godine žive spalili u crkvi Svetog Đorđa u današnjem podgoričkom naselju Momišići Podgorici ili Vukašina iz sela Klepaca u Hercegovini, mučenog i ubijenog u logoru Jasenovac, čiji je krvnik, prema verovanju, ubrzo poludeo. Važno je kakav je ko život vodio, kakav je bio u odnosu sa ljudima ili u činjenju dobra, objašnjava protojerej stavrofor Dimitrije Kalezić.
– Zbog toga nisu baš svi ljudi sa položaja posvećeni, niti su oni sa nižih položaja brisani. Većina svetih Srpske pravoslavne crkve upravo je iz srednjih ili nižih slojeva, mada ima i vojskovođa, bogatih ljudi, crkvenih poglavara. Za proces kanonizacije osnova je bila i u starim vremenima da se desi ili neko čudo na grobu svetoga ili da on stekne veliko poverenje i poštovanje kod naroda, pa mu se vernici kroz molitve obraćaju. To nekad bude odmah, a nekad njegov ugled postepeno raste u narodu – dodaje protojerej stavrofor Dimitrije Kalezić.
Među više od 70 svetaca koje je kanonizovala SPC, ima i šest žena, majki ili supruga srednjovekovnih vladara, isposnika koji su „napustili svet i vrevu svetsku” i sklonili se u neprohodne predele, poput Joanikija Devičkog, koji je za svoje podvizavanje izabrao gustu devičku šumu, u kojoj mu je stanište bilo šuplje stablo bukve, ali i vladarskih sinova koji su se odrekli svetovne vlasti zarad monaške rize. Osim Svetog Save, to je učinio i prepodobni Joasaf, sin Simeona Siniše Nemanjića, brata po ocu Dušana Silnog, prepustivši vlast srodniku Aleksiju Filantropenu i povukavši se u manastir na Velikim Meteorima.
Momišićki sveštenomučenici i novomučenici poštuju se gotovo jedan vek u Podgorici i okolini, a crkva ih je ubrojala u red svetih više od 300 godina posle njihovog stradanja. Koliko će vremena proći od upokojenja do kanonizacije svetog, relativna je stvar: u slučaju svetog Avakuma, đakona koji je kao osamnaestogodišnji mladić stradao od Turaka, jer nije hteo da napusti svoju veru, kanonizacija je obavljena posle gotovo 200 godina, navodi otac Dimitrije Kalezić. S druge strane, krajem devedesetih godina SPC je kanonizovala nekoliko svetih koji su postradali u Drugom svetskom ratu. Uz već pomenutog svetog Vukašina, svecima su pridruženi mitropoliti zagrebački Dositej, dabrobosanski Petar, crnogorski Joanikije, vladike banjalučki Platon i gornjokarlovački Sava, šišatovački iguman Rafailo, sveštenici Branko Dobrosavljević i Đorđe Bogić, svi stradali od ustaša. O žrtvama Drugog svetskog rata mislio je i otac Dimitrije Kalezić kada je započeo gradnju novog hrama u Jajincima.
– Crkva je posvećena svetim Ćirilu i Metodiju, ali je u isto vreme i spomen-crkva žrtvama stradalim u Jajincima. Na zidu sa južne strane, trebalo bi da bude naslikano streljanje u Jajincima, a iza toga nekoliko svetaca iz Drugog svetskog rata, vladika Nikolaj Velimirović, banjalučki Platon Jovanović, mitropoliti Joanikije Lipovac i Dositej Vasić, dok bi iznad njih trebalo da bude naslikano Vaskrsenje Hristovo – objašnjava protojerej stavrofor Dimitrije Kalezić.
Kult sveca najčešće se širi od mesta na kojem počiva, a kada vernici počnu da mu se obraćaju svojim molitvama kaže se da je sveti obnarodovan, ističe otac Dimitrije Kalezić. Svetog, dakle, ni narod ni Crkva ne priznaju, on se samo dodaje, upisuje u red svetih, ono što mu je dato od Boga, dakle, samo se potvrđuje.
– Sveti nisu predmet našeg obožavanja, već naši molitveni podvižnici kod Boga. Oni prihvataju naše molitve i prenose ih dalje. Ljudi greše kada kažu: mene je spasao moj sveti Nikola ili sveta Petka. Ako ti je on spasitelj, a šta je radio Hristos? Hristos je spasitelj čovečanstva, a sveti su poslenici koji su ga primili i koji posreduju ljudima u spasenju – ističe protojerej stavrofor Dimitrije Kalezić.






