Društvo
Srpski romantičari na Fejsbuku
Ideja profesorke Pete beogradske gimnazije da se gradivo približi đacima putem popularne elektronske mreže zainteresovala i Unesko
„Vuče, moram vam nešto reći... Vaša Mina je jednako lepa kao i reforma jezika koju ste sproveli!” „Branko, o čemu vi to zborite? Nemojte, molim vas da kvarite naše prijateljstvo...”
Ovakve dijaloge, ulazeći u likove pesnika srpskog romantizma preko Fejsbuk stranice, vode učenici Pete beogradske gimnazije. Nije reč o šali već o domišljatosti Violete Kecman, profesorke srpskog jezika i književnosti, da na zanimljiv način približi gradivo učenicima. Tako su se na popularnoj socijalnoj mreži našli Vuk Stefanović Karadžić, Branko Radičević, Laza Kostić, Jovan Jovanović Zmaj, Đura Jakšić... A pre dva dana ova ideja istaknuta je i u Organizaciji ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (Unesko) u Parizu.
– Tamo su Jasna Matić, ministarka za telekomunikacije, i Žarko Obradović, ministar prosvete, predstavili projekat korišćenja društvene mreže Fejsbuk u nastavi, a iz Pariza u Srbiju stigla je vest da je Unesko zainteresovan da preporuči ovaj model nastave u svim zemljama članicama Uneska – objasnila je za „Politiku” Violeta Kecman.
Ideja se rodila kada je ova profesorka uvidela koliko vremena deca provode na Fejsbuku.
– Shvatila sam i da profesor koji radi u 21. veku mora da se prilagodi informaciono-tehnološkom razvoju. Tako sam podelila odeljenje u grupe koje su potom odabrale po jednog predstavnika srpskog romantizma – kazala je naša sagovornica.
Učenici su prvo na papirima kreirali profil romantičara, a onda su to prebacili na Fejsbuk. Tako su ih praktično oživeli.
– Napisali su, na primer, biografske podatke, zatim koja su najpoznatija dela tog autora, pod čijim je uticajem radio, i na koga je on sam uticao... Takođe, profil su obogatili i fotografijama, ali i raznim zanimljivostima iz života. Kod učenika je to probudilo kreativnost i divergentno razmišljanje, kao i funkcionalno znanje – istakla je Violeta Kecman.
Na ovim časovima Vuk Stefanović Karadžić i Branko Radičević, kao savremenici, komuniciraju na Fejsbuku. Učenici, potom u razgovor uključuju i Minu, Vukovu ćerku, u koju je Radičević bio zaljubljen. Za Minom na ovu internet stranicu dolazi i Đura Jakšić. Tako se krug srpskih romantičara širi, a učenici lakše pamte gradivo.
– Ovaj model može se primenjivati u nastavi svih društvenih predmeta, a tako u međusobnoj komunikaciji školarci obrađuju razne teme. Pri tom, bez ikakvih troškova modernizuje se nastavni program – navodi Violeta Kecman.
Jelisaveta Kuzović, učenica treće godine Pete beogradske gimnazije, s oduševljenjem priča kako su izgledali ovi časovi.
– Bilo je jako interesantno. Ceo razred je bio uključeni u rad, pa smo tako više i bolje zapamtili nego na običnim časovima – objašnjava Jelisaveta i dodaje da je to izuzetan način približavanja gradiva učenicima „u vremenu kada je 98 odsto školaraca na Internetu, a knjige se izbegavaju u širokom luku”.
Po rečima Borisa Grgurovića, takođe učenika trećeg razreda ove gimnazije, pravljenje profila zahtevalo je dosta istraživačkog i kreativnog rada.
– Učestvovali smo svi do jednog, izostanaka nije bilo. Siguran sam da i sada srpske romantičare znamo mnogo bolje od ostalog gradiva – kaže Boris.
V. Dugalić
Poslednji komentari
Nije loše kao pomagalo, da učenici lakše upamte ko kojem periodu pripada. Ali, književnost se i dalje najbolje uči na starinski način- čitanjem knjiga.
Направила наставница пар лажних профила каквих има на стотине и престављајући се у њихово име ћаска са децом из школе и они тако уче. Жао ми је што су сви медији пропратили ову вест као сензацију с обрзиром да не завредњује ништа и да едукативног карактера ту нема. Осим што навлачите децу на тај одвратан сајт, ви их удаљавате од библиотеке. Ако деца већ воле рачунаре, не шаљите их на фејсбук већ направите едукативан портал за ђаке.
Violeta Kecman...dovoljno je reci!
Predavala mi je u trecoj godini u Petoj beogradskoj gimnaziji i njena predavanja pamtim po izuzetnoj kreativnosti koja je, sticajem razlicitih okolnosti koje su nase drustvo pratile poslednjih decenija, na poslednjem mestu na skali pozeljnih vrednosti.S tim u vezi i predavanja su u nacelu "suvoparna" sto dovodi do odbojnosti kod dece srednjoskolskog uzrasta.Promene u drustvu su prirodna stvar uslovljena pre svega vremenom i aktuelnim interesima i iziskuju promene u ponasanju u skladu sa promenjenim drustvenim odnosima i vrednostima.To je prvi i najvazniji razlog zbog koga smatram da je ovakva ideja jedna od najboljih inovacija u skolstvu poslednjih godina jer je ucenje proces u kome veliku ulogu igra i interesovanje ucenika koje je na ovakav nacin manje ili vise (pre svega dovoljno) podstaknuto.Cinjenice govore o tome-vreme trazi promene i djaci ih rado prihvataju.Ovde je najvaznije istaci da predavanja ne moraju biti opterecenje vec zadovoljstvo!






