Kultura
„Šuma blista” u Beču
Izabrala sam da pišem teške tekstove, a interpretacija reditelja Janežiča je u izvesnom smislu kontroverzna. Kada se ovako nešto pravi, ne očekuje se da se to svima dopadne, rekla je Milena Marković
Specijalno za Politiku
Beč – Na jednom od najprestižnijih i najstarijih evropskih festivala kulture Viner festvohen (Bečke festivalske nedelje), u okviru programa „Generacija eks-Jugoslavije. Forum festivalskih nedelja”, koja se fokusira na generaciju rođenu 1970-ih, Srbija se predstavlja bogatom kulturnom ponudom.
Predstava „Šuma blista” reditelja Tomija Janežiča u produkciji Ateljea 212, koja je na ovogodišnjem Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu osvojila nagrade za režiju, za najbolju predstavu, glavnu mušku i žensku ulogu, izvedena je u tri termina 31. maja i 1. juna na bini bečkog Šaušpilhausa koja je za tu priliku specijalno adaptirana. Publika je bila postavljena na tribine napravljene na originalnom mestu pozornice dok su glumci igrali na novoosmišljenoj sceni. Ta permutacija je, između ostalog, bila efektivna zbog idealnog pozicioniranja titlova na nemačkom i srpskom jeziku (projektovanih na balkon), kao i zbog minimalizovanog odstojanja između bine i gledališta. Karte za prva dva izvođenja „Šuma blista” bile su razgrabljene nedelju dana pred premijeru, a publika je četrnaestočlani glumački ansambl Ateljea 212 nagrađivala gromkim aplauzima. Skeptika i ljudi sa lošim stomakom je bilo jako malo, te je salu o sva tri termina napustila, sve sabrano, svega šačica ljudi.
– Moji utisci nisu objektivni pošto sam uglavnom gledala da li će neko da pogreši, ali u suštini – kada sam čula aplauz, a naročito posle razgovora sa publikom, postalo mi je jasno da je predstava izvanredno prošla, izjavila je za „Politiku” autorka dramskog teksta Milena Marković, nastavljajući: „Ja sam izabrala da pišem teške tekstove, a interpretacija reditelja Janežiča je u izvesnom smislu kontroverzna. Kada se ovako nešto pravi, ne očekuje se da se to svima dopadne”.
To što je u publici sedeo veliki broj gledalaca neemigrantskog porekla može se pripisati dobroj festivalskoj promociji predstave, kao i solidnoj medijskoj podršci. Šest dana uoči bečke premijere „Šuma blista”, u austrijskom dnevnom listu „Der standard” objavljen je članak dopisnika iz Beograda Ronalda Pola pod naslovom „Titovo nasleđe u začaranoj šumi”. Pol, između ostalog, piše: „U Ateljeu 212 se već skoro dve godine izvodi komad „Šuma blista” beogradske autorke Milene Marković. To fantastično surovo izvođenje koje gostuje u bečkom Šaušpilhausu u okviru festivalskog programa Forum festvohen, na jednako dražestan, koliko i destruktivan, način predstavlja vrh srpskog pozorišta”.
Dan kasnije, u istom listu je objavljen intervju sa Milenom Marković, naslovljen „Srbija može i sama da istraje” u kome autorka iznosi svoje misli o svome dramskom delu, političkim ubeđenjima i o statusu pozorišnih umetnika u Srbiji.
Na tribini „Generacija eks-Jugoslavije” koja će se održati 5. juna u Šaušpilhausu, sa publikom će razgovarati Saša Asentić, Tomi Janežič, Dejan Kaluđerović, Sanja Mitrović i Aleksandar Nikolić.
Marina Bauer
Poslednji komentari
Представа је нешто најдосадније што сам погледао у животу у позоришту, а одгледао сам преко 200 представа-не дај Боже одвести некога у позориште на ту представу, ко не иде често-има да му се огади позориште за цео живот. Ја сам је гледао прошле године на Стеријином позорју у Новом Саду-салу је напустило више од 30% публике, а и ми што смо остали до краја остали смо да испоштујемо глумце, а не због тога што нас је представа одушевила! При томе треба имати у виду да је у питању "стеријанска" публика-а могу да замислим какви су утисци људи на извођењима представе у Атељеу-уопште није чудо што је скинута са репертоара! ТАКВЕ ПРЕДСТАВЕ САМО ЈОШ ВИШЕ УДАЉУЈУ ОБИЧНУ ПУБЛИКУ ОД ПОЗОРИШТА И КУЛТУРЕ!-е сад ако је то некима циљ, онда...
#potreban je veliki dar da se prepozna veiliki dar!!!#
to je vrhunska predstava bar u ambijentu ovde u Beču. Scena sa devojkama u magli i pesma "hleb i mleko" uzbuđuju ljudsko srce. Divni avangardni napredni Atelje - predstava je pravi predstavnik slogana sezone - Revolucija. Divno je što je Mladenović sačuvao ovaj pozorišni dragulj
Predstava je odlična.Vrhunska pozorišnta predstava. To je pozorište.
I ono što je najvažnije SVETSKA predstava, svetski tekst, ona ima UNIVERZALNU TEMU i obradjena je na univerzalan način. Ona nema veze isključive i prepoznatljive samo sa Srbijom ili kako je naslovio Stranac iz beograda s Titom . OVA PREDSTAVA dira i Ameriku Skorsezeovog Taksiste, dira i Francusku, a može biti postavljena i u Italiji i Rusiji, Turskoj, Južnoj Americi ili Indiji. NEMA NIŠTA BAŠ specifično srpsko.
SCENA u kojoj glumac sedi na sceni sam i ćuti, dok glavna glumica ne "obradi" gazdu, čitavih 10-at minuta, baš koliko bi to bilo i u realnom životu je - POSEBAN DOGAĐAJ i DOŽIVLJAJ, tada publika postaje akter, biva uvučena u predstavu ne samo kao neko ko gleda, već ko doživljava svojim želucem. Ovo predstava svojevrsni umetnički, čak likovni performans.
Likovi o kojima se govori realno postoje,ne u većini, ali postoje, da li ćemo prihvatiti da postoje,da su ljudska bića i da umeju da vole,svako odlučuje sam.









