Kultura
67. VENECIJANSKI FESTIVAL
Sasvim ozbiljno o smehu
O filmovima „Trofej” Fransoa Ozona, „Tihe duše” Alekseja Fedorčenka, „Suštinsko ubistvo” Jiržija Skolimovskog, „Mikov rez” Keli Rajhard, „Post mortem” Pabla Larina
Venecija, Lido – Sa filmom „Trofej”, prvom komedijom posle „Osam žena” (2002), francuski reditelj Fransoa Ozon osvojio je prve i za sada jedine ovacije u ovogodišnjem takmičarskom programu Venecijanskog festivala.
Visprena, koloritna i ritmična komedija, puna lucidnih dijaloga i obrta, nastala je prema istoimenom pozorišnom komadu Pjera Barilea i Žan-Pjera Gredija, a govori o pravom ratu polova i klasa. Naslovnu ulogu žene-trofeja, energično i mladalački, zanatski maestralno odigrala je francuska diva Katrin Danev. Ona, od „kućnog ukrasa” koji nema nikakvu praktičnu svrhu i supruge u senci svoga muža i dece, sticajem neočekivanih okolnosti postaje i čelnica fabrike, radnička heroina i politički lider u lokalnoj zajednici, nadigravši svojim ženskim atributima sve i svakoga, pa i moćnog partnera Žerara Depardijea. U kič ikonografiji, tipičnoj za Ozona i njegove filmove, rađa se i veliki bioskopski hit u kojem se autor sasvim ozbiljno bavi smehom.
Na duge i srdačne aplauze naišao je i ruski film „Tihe duše” Alekseja Fedorčenka, autora koji je već nagrađivan za prethodne filmove „Prvi na Mesecu” i „Železnička pruga”. Ova vizuelno raskošna filmska poema bazirana na romanu „Vrapci” Aista Sergejeva, lični je umetnički eksperiment u kojem autor traga za idealnim mehanizmima ljubavi, a u pozadini kazuje i mnogo toga o kulturi i tradiciji naroda Merja (finsko-ugarskog porekla) svojevremeno asimilovanog od Slovena (žive na teritoriji danas modernih ruskih gradova Rostova, Kastroma, Jaroslava i Vladimira). Naroda koji ne poseduje ništa do ljubavi i vode. Od tog materijala, sa svega tri lika i jednim neobičnim putovanjem, Fedorčenko je načinio film koji je pravi rekvijem ljubavi i omaž ženskom rodu. Melanholičan i nežan. Izvrsno.
Poljski veteran Jirži Skolimovski (1938), vratio se na veliku scenu sa „Suštinskim ubistvom”, filmom na, za evropskog autora njegovog prosedea, sasvim neočekivanu temu – američki rat u Avganistanu. Priča o Mohamedu koga je američka vojska posle hvatanja i torture (direktna asocijacija na zloglasni Abu Graib), zajedno sa drugim zatočenicima transportovala na tajno mesto u centralnoj Evropi (asocijacija na otkrivanje tajnih američkih zatvora na Starom kontinentu) a on se neočekivano oslobodio, prerasta u sagu o čoveku i prirodi, strancu koji ubija da ne bi bio ubijen, njegovom životinjskom instinktu u borbi za opstanak tokom surovog i nemogućeg bekstva kroz sasvim nepoznato i kroz egzistencijalističko nigde. U vizuelno uzbudljivom filmu u kojem glavni junak ne progovara ni jednu jedinu reč, dok 90 minuta beži kroz nepoznate pejzaže, u fizički veoma zahtevnoj ulozi Mohameda je američki glumac Vinsent Galo (u Veneciji će biti viđen i njegov 13-minutni film „Agent”), a izvršni producent filma i legendarni Džeremi Tomas.
Čovek i priroda i čovekov opstanak u prirodi, uz sve njene surovosti, tema je i američkog nezavisnog filma epohe „Mikov rez” Keli Rajhard. Reč je o vesternu o prvim američkim doseljenicima, filmu sporog ritma, dugih kadrova, decentne glume i autentične atmosfere.
Među 23 potencijalna kandidata za osvajanje „Zlatnog lava” 67. Venecijanskog festivala, uvršten je i „Post mortem”, novo delo čileanskog reditelja Pabla Larina, koji je za prethodni film „Pablo Manero” osvojio serijal nagrada među kojima je i nagrada „Ibis” za najbolji film novosadskog Sinema siti festivala 2009. godine. Reč je o filmu morbidne atmosfere i likova, radnje smeštene u jednu mrtvačnicu Santijaga 1973. godine, u vreme ubistva Salvatora Aljendea. O filmu u kojem autor rekonstruiše prošlost, nalažući da se živi život koji je već proživljen kako se ne bi zaboravilo. Larin ovim filmom sintetiše kinematografske, estetske i etičke standarde, stvarajući testamentarno delo poetskog ritma, usred konfuzije i apsurdnosti jednog teškog vremena.
Danas su na programu i dva filma iz regiona: slovenački film „Tata” Vlade Škafara („Nedelja kritike”) i „Cirkus Kolumbija” bosanskohercegovačkog reditelja Danisa Tanovića („Dani autora”), zbog čega će na Lido stići i Miki Manojlović, koji glumi u ovom filmu.
----------------------------------------------
„Zlatni lav” za Džona Vua
Ovogodišnji „Zlatni lav” za celokupnu karijeru svečano je uručen legendarnom kineskom reditelju Džonu Vuu (64) koji je deo karijere proveo i u Holivudu, autoru akcionih filmova „Bolje sutra”, „Ubica”, „Metak u glavu”, „Nemoguća misija 2”... Posle svečanosti čiji je domaćin bio festivalski direktor Marko Miler, prikazan je i najnoviji Vuov film „Kraljica ubica” u kojem glavnu ulogu tumači Mišel Jo.
Dubravka Lakić





.jpg)





