Kultura
ULUS bez prostorija
Prema novom ugovoru, umetnicima bi trebalo da ostanu samo galerija i kancelarije
Skupština grada Beograda odlučila je da oduzme depo i restoran koji se nalazi u okviru paviljona „Cvijeta Zuzorić” na Kalemegdanu, i krajem prošle godine poslala je novi ugovor Udruženju likovnih umetnika Srbije (ULUS), koji je do sada imao taj prostor u trajnom vlasništvu. To je prilično uzbunilo Upravni odbor ULUS-a, jer je Udruženje do sada imalo ugovor za korišćenje prostora na neodređeno vreme, a po novoj odluci gradskih vlasti, u vlasništvu bi trebalo da im ostane samo galerijski prostor i dve kancelarije.
Prema rečima Vukašina Milovića, predsednika Upravnog odbora ULUS-a, novi ugovor stigao je na adresu ovog udruženja 21. decembra, pod, kako kaže, čudnim okolnostima.
– Mi smo poslali zahtev za korišćenje restorana, koji je zatvoren poslednje dve godine, a doneo bi nam dodatni izvor prihoda, jer ne dobijamo dovoljno novčanih sredstava od grada. Oni su, izgleda, na osnovu tog zahteva zaključili da nenamenski koristimo prostor i odlučili da nam oduzmu deo prostorija. Verovatno imaju nepotpune, ili lažne podatke – kaže Vukašin Milović.
On napominje da se u sklopu „Cvijete Zuzorić” nalazi depo, kotlarnica, ložionica, magacin i arhiva, koji su neophodni. Inače, Milović kaže da je odluka o tome donesena još 26. avgusta, a Skupština grada kontaktirala je pravnu službu Udruženja likovnih umetnika krajem godine.
– Kada su zvali, pomislili smo da možda planiraju da nam povećaju sredstva, jer jako loše stojimo sa novcem, a saznali smo da planiraju da nam oduzmu prostorije. Osim toga, novi ugovor glasi na period od deset godina, dok je stari bio na neodređeno vreme – govori Milović.
Naš sagovornik kaže da je krajem prošle godine, povodom celog slučaja organizovan sastanak sa bivšim predsednicima Upravnog odbora ULUS-a, i tada je poslat zahtev za sastanak sa Draganom Đilasom, gradonačelnikom Beograda.
– Nije nam cilj da pravimo buku, želimo da sednemo i porazgovaramo sa nadležnima o svemu, i još nismo dobili odgovor. Strahujemo i da je ovo samo početak. I do sada je bilo pokušaja da se ULUS ukloni iz „Cvijete Zuzorić” i da se zauzme to zemljište – ističe Milović i dodaje da je ULUS očekivao dozvolu da otvori kafe-restoran, koji se nalazi u sklopu „Cvijete Zuzorić”, jer bi to donelo nešto novca sa kojim Udruženje godinama kuburi.
– Trenutno dobijamo oko 68.000 dinara mesečno od grada, a samo su nam računi za struju između 80.000 i 90.000 dinara – govori Milović.
Povodom oduzimanja dela prostorija ULUS-u, juče smo kontaktirali sa Gradskim sekretarijatom za kulturu i zamenikom sekretara Aleksandrom Pekovićem. Tamo nam je rečeno da je za nepokretnu imovinu nadležna imovinsko-pravna služba grada i da bi oni mogli da nam odgovore na pitanja.
U imovinsko-pravnoj službi Beograda rečeno nam je da, u skladu sa zakonom, gradonačelnik odlučuje o dodeli, ili oduzimanju prostora, a da je inicijator upravo Sekretarijat za kulturu grada.
– Posle odluke koju potpisuje gradonačelnik, odluka se šalje Republičkoj direkciji za imovinu, koja je, u slučaju „Cvijete Zuzorić”, odobrila taj predlog. Međutim, ugovor još nije zvanično zaključen i trenutno se finalizira – kažu u Sekretarijatu za imovinsko-pravne poslove i građevinsku inspekciju.
Poslednji komentari
Posle mojeg iskustva i puta kojim se krece kulturni zivot trebalo bi kulturu zabraniti - ukinuti. Ako nas vec polako ubijate da se nebi mucili onda nam skratite muke.
Ovde nisu potrebne neke diskusije jer svaki pametan covek vidi cemu sve ovo vodi....i kako treba da se zavrsi...
Ako me pamet ne izdaje, paviljon Cvijete Zuzoric je bio izgradjen 1928 god. prema projektu poznatog beogradskog arhitekte Branislava Kojica, a na sredstva prikupljena od “prijatelja umetnosti”. Moze se reci, da je to bila zaduzbina jedne grupe srpskih poznavalaca kulture. A skoro sve zaduzbine zavestane jos za vreme predratne Jugoslavije, kako smo saznali upravo iz Politikinog podlistka “Najveci srpski zaduzbinari”, su bile “nacionalizovane” odmah posle rata, ili moze se reci, opljackane. Ova, bezimena, se nekako odrzala kroz komunisticku vladavinu, valjda zato, sto nije postojao novcani fond, a sama zgrada nije bila dovoljno prikladna za druge, komercijalnije, namene. E pa, dragi drugovi, dosao je red i na nju! Neko iz okruzenja “gradskih otaca” je bacio oko na prostorije restorana, a neka, savremenija forma “nacionalizacije” vec je, izgleda, nadjena. A sto se tice umetnika, ko im je kriv – sto se nisu dosetili, pa bez mnogo galame, izdali restoran i ubirali kiriju i procenat!
Nažalost, ULUS je davno izgubio paviljon. Nije nikakva tajna da se paviljon parcijalno izdaje - iznajmljuje, za ne male pare, a da od toga umetnici nemaju ništa.
Znamo da već nekoliko godina traje natezanje između članova ULUSa s jedne strane i službenika kancelarije naročito sekretara i računovođe ULUSa s druge strane. Zvuči neverovatno, ali je istinito da je klika službenika izdavala prostor paviljona i bez odobrenja pa čak i znanja Uprave udruženja, ne prezajući čak i da prekine izložbu koja je u toku. Novac je ne retko uplaćivan na ruke, kome i kada bio bi posao za nadležne inspekcijske organe. Koliko je meni poznato, članovi ULUSa su suočeni i sa drugim problemima fabrikovanim iz sopstvene kancelarije.
Krajnje je vreme da državne institucije s pozicije nadležnosti pomognu umetnicima, članovima ULUSa imajući u vidu da su možda i neki članovi udruženja interesno povezani sa nekim od službenika kancelarije









