Pogledi sa strane
Zoran Hristić
Liturgija i ubivanje aždahe
Makedonska ulica u Beogradu, prestonom gradu Srbije i srpske kulture. Ulazim u prodavnicu Produkcije gramofonskih ploča (PGP) naivan, ne znajući rasplet mog ulaska, siguran da sam na pravom mestu i, ne sluteći ništa, unapred spremam novac da kupim Mokranjčevu „Liturgiju“. Prodavačica, nimalo zbunjena, očigledno po ko zna koji put, odgovara: „Nemamo, a nećemo ni imati”!
Posramljen i ošamućen, izlazim da kupim „Politiku“ ne s namerom da se informišem gde da nađem „Liturgiju“ nego da saznam do kojih granica se stiglo sa potonućem svesti o kulturi i nezamislivoj praznini nastaloj u nedostatku zvuka Mokranjčeve „Liturgije“. Ostadoh nemoćan da ispunim molbu mog prijatelja iz unutrašnjosti koji je žarko želeo da mu prinesem „Liturgiju“ iz prestonog grada Srbije. Kako da mu objasnim da ljude od kojih očekuješ da dignu glas, jer se „Liturgija“ ne čuje, okuplja sasvim drugačije interesovanje: NATO pakt! Sačuvaj bože, jer iz „Politike“ saznajem da su korifeji „intelektualne elite“sazvali „bal vampira“ kako bi ubili NATO aždahu! Sve sam Georgije naše kulture kopljem gađa NATO, a ne čuje, u nedostatku sluha, Heruvimsku pesmu. Pesmu nad pesmama. I zato njihov nastup od koga bi se očekivalo da se bavi problemom neprosvećenosti sopstvenog naroda, danas deluje nadrealno.
„Danas deluje nadrealno sva ona gomila saopštenja političara, komentara, proglasa i poziva posrnulih akademika, umetnika i intelektualaca koja je veličala politiku pod kojom je Srbija ubeležila najniži vodostaj razuma u svojoj novijoj istoriji... Ali za utehu uvek i svuda je tako bilo kada nišči duhom zavladaju” (Dragan Velikić, „Politika“, 16. januar 2010). Alo, bre, najniži vodostaju razuma, da li hoćete da nas od NATO-a brani sluđeni štrajkački srpski narod koji jedva opstaje, a sa vama ima jedino šanse da nestane. Da budem ličan. Ne znam da li sam za NATO jer to nije moje interesovanje. Ali je činjenica da smo ili ćemo sigurno biti okruženi sa NATO, jaoj TATO!
P. S. izdavač kompletnih dela Stevana Stojanovića Mokranjca je PGPRTS, a pošto taj propalitet propagira da Mokranjčeve „Liturgije“ NEMA i NEĆE je biti, darujem mu novu skraćenicu PGPUP…
Poslednji komentari
kao i u hrvatskoj, a pretpostavljam i u drugim zemljama bivšeg istočnog bloka, informacije o nato-u i evropskoj uniji bit će svakake: često kontradiktorne, pa selektivne, pa površne, pa nevažne (npr. o ekonomskoj strani će bit ili nikakvih ili svakakih često sušto suprotnih mišljenja). a ulazak srbiji u nato i eu ne gine kao ni cijeloj regiji. bojim se da se o tim pitanjima neće odlučivat samo u beogradu ,sarajevu, tirani itd. to je tako nažalost. iako valja istać da ni tzv. euroskeptici često nemaju baš nekih suvislih argumenata.
Кад музиканти постану политиканти то некако и може.Али уважени интелектуалац треба да се клони оног што не разуме јер може грдно да се опече.Што се неки уважени не угледају на Ива Андрића-није се мешао у туђ посао.Ауторитет за неку грану уметности или спорта или науке сматра да је ауторитет и за геополитику.То не иде аутоматски како је овде случај.Треба још којечега.
Gosp.hristicu,oduvjek sam cjenio i postovao vas rad a sad posebno sjenim vasu hrabrost da tako jasno i glasno iznesete svoje misljenje,bez obzira sto znate sta vecina misli i koliko je nisko pala tolerancija na pravo na drugo misljenje .Ne cudi me neobrazovan narod ali Politiku ipak cita intelektualna elita.Pozdrav uz visoko postovanje






