Da li je neko pomislio koliko bi se vremena, živaca i para uštedilo kada bi se svi potrudili da stanujemo blizu posla ili radili blizu mjesta stanovanja, svejedno.

Dobili bismo nazad dnevno otetadva sata na prevoz. Na mjesec dana 60 radnih sati!

Godišnje je to, vjerovali ili ne, mjesec dana vremena koje gubite na mukotrpno puzanje u kolonama.

Mjesec dana esencijalnog radnog vremena.

Za prosječni radni vijek prosječan građanin ostavi četiri godine u saobraćaju. I to četiri godine onog najkvalitetnijeg, radnog, dnevnog ! Pa to je deprimirajuće!

Ljudi odreda žive u Zemunu, a rade u Rakovici, i obrnuto. Žive u Borči, rade u Barajevu, i obrnuto. Navikli, kažu.

Karaburma–Novi Beograd, Banovo brdo–Dorćol,Zvezdara– Blok 45.

Kombinacije su bliže suludim nego praktičnim.

Razmislite. Gdje radite? Gdje živite? Zbog čega?

Navika nije argument.

Živjeti na 20 minuta pješke od posla je idealno, to je valjda svima jasno. Za 20 minuta pređemo pješke dva kilometra.

To uopšte nije malo. Osnovne škole postoje u svakom dijelu grada, ni njihova blizina više nije argument.

Kupite plan grada, pa nacrtajte na njemu krug poluprečnika od dva kilometra oko stana i dva kilometra oko posla. Razmislite onda.

Isplati se uložiti energiju u mijenjanju lokacije ili posla ili stana. Ponekad vrijedi i oboje promjeniti. Ogromno vrijeme, energija i novac su u igri. Pa radi se o Vašem životu! Niko vam neće pomoći ako sebi ne pomognete sami.

Nikakvi mostovi, obilaznice, metroi, političke partije, predizborni programi, brži automobili ili veća plata neće vam pomoći onoliko koliko možete pomoći samima sebi ovim životnim zahvatom.

Ljudi se u velikom gradu dijele na one vesele i zadovoljne, koji obavljaju po gradu uglavnom sve u „walking distance”, i na frustrirane, ljute, nezadovoljne, depresivne, koji dnevno ostavljaju svoje dragocjeno vrijeme u prevozu.

Tu se ne radi o parama. Jasno je da su stanovi u centru skuplji, ali zapravo jako mali procenat ljudi i radi u centru.

Većina u umornoj, slijepoj hordi samo prolazi kroz centar trudeći se da se sa jedne periferije domognu kuće ili posla na drugoj periferiji.

I tako dvaput dnevno, 300 puta u godini.

Dakle, ovdje se samo radi o organizaciji.

Znam, nije jednostavno to riješiti, treba puno misliti.

Mnogi se podsvesno plaše slobodnog vremena.

Ne znaju šta će s njim.

Homo sapijens je opstao na planeti, a neandertalac i kromanjonacsu izumrli, iako su bili jači, veći, otporniji.

Pogodite zašto?

Pa... nisu mislili na dovoljno kvalitetan način i izumrli su.

Goluždravi i nejaki homosapijens, obdaren većom inteligencijom, opstao je.

Slična stvar se događa i sada.

Na planeti je trenutno oko sedam milijardi ljudi, futurolozi kažu da će, nakon što broj dostigne deset milijardi, broj stanovnika rapidno opadati sve do samo jedne milijarde.

Trudite se da u tom procesu zauzmete što manje stresnu poziciju.

Kupite plan grada, pogledajte gdje radite, gdje stanujete,

Kolika je cijena kvadrata tamo gdje živite i tamo gdje radite i šta bi bilo optimalno.

Začudićete se kad uvidite da nije novac u pitanju.

Razmislite opet. Nije nam Bog dao glavu samo za šišanje.