Srbija
Dobro plaćen rod kupine
Na petoj manifestaciji „Dani kupine” u Stavama kod Valjeva proizvođači ove voćke zadovoljno trljali ruke jer je dostigla cenu od čak 170 dinara za kilogram
Valjevo – Odavno nije bilo toliko zadovoljstva i osmeha na licima proizvođača kupina iz valjevskog kraja kao prošlog vikenda u selu Stave, gde je održana peta manifestacija „Dani kupine”. Razlog je bila pre svega neupamćeno visoka cena od 170 dinara za kilogram koju otkupljivači isplaćuju odmah. To je skoro duplo više od prosečne cene po kojoj je otkupljivana malina.
Proizvođači kupine sa kojima smo razgovarali kažu da ruke trljaju samo oni koji su zalivali voće, jer je duga suša uzela svoj danak i gotovo prepolovila očekivani rod.
– Sistem za navodnjavanje sam postavio još pre šest godina i mislio da je to bespotrebno. Međutim, ove godine se pokazalo da nisam pogrešio i zahvaljujući zalivanju naplatio sam sve i izvadio i minus od maline. Čudna je to voćka kupina i uvek nam priskače u pomoć kada pomislimo da ništa nismo uradili. Poslednja cena od 170 dinara za kilogram sve nas je zbunila i izgleda nestvarno. Sa blizu hektara kupinjaka očekujem rod od osam do deset tona i dobru zaradu – kaže Goran Birčanin, proizvođač iz sela Suvodanje.
I Veroljub Stanić, jedan od mlađih voćara na manifestaciji „Dani kupine”, kaže da ga je potpunog bankrotstva spasila kupina na čiji trn se do sada više puta ubo.
– Pre tri godine ispred otkupne stanice na Stavama prosuo sam pola tone kupina, jer mi je rečeno da je plaćaju od osam do 12 dinara za kilogram. Kada je počeo ovogodišnji otkup sa 100 dinara, pomislio sam da je to nečija šala. U međuvremenu cena je udvostručena, što je s jedne strane dobro. Međutim, bolje bi bilo da ona godinama ima prosečnu cenu oko 120 dinara nego što ovako oscilira. Naprosto, bojim se da se dogodine ponovo ne razočaram – priča Veroljub koji je ostao na očevom imanju i ni po koju cenu nije hteo da ode iz sela. Oženio se i ima dvoje dece. Kako kaže, na „Dane maline“ ne dolazi da bi dobio neku od nagrada, već da sa voćarima razmeni iskustvo.
Među brojnim gostima i posetiocima u selo Stave je došao Tošio Conozaki, ambasador Japana u Srbiji, koji je sa gradonačelnikom Valjeva Stankom Terzićem pozdravio okupljene. Na solidnom srpskom jeziku, ambasador Conozaki je poručio da će kupine iz ovog kraja brzo naći put i do japanskog tržišta, jer to svojim kvalitetom, izgledom i ukusom zaslužuju.
Milovan Stepanović, predsednik MZ Stave koja je domaćin manifestacije, kazao je za naš list da je da „Dani kupine” imaju ozbiljnu ambiciju da prerastu u sajam. I pored svih teškoća i iznenađenja koji prate ovdašnje voćare, kako kaže, proizvodnja ne opada i da se u nju uključuje sve veći broj mladih ljudi. Nagradu organizatora, grada Valjeva i MZ Stave, za najveći kupinjak dobio je Goran Birčanin iz sela Suvodanja, najveći prinos imao je Vladan Đurđević iz Stava, najuređeniji kupinjak je Radovana Lazarevića iz sela Bobove, a specijalnu nagradu za najstarijeg kupinara dobio je Nikola Birčanin iz Suvodanja, koji je ušao u osmu deceniju života a još radi kao da mu je trideseta.
Poslednji komentari
Kupina ni po cemu ne zaostaje za malinom i zaista je steta sto se vise paznje ne poklanja izvozu. Evo ovde gde ja zivim (Bliski Istok) cena u supermarketu je 600 dinara za 100 grama! Isto vazi i za ribizlu i za borovnicu. Bog nam je dao predivnu klimu i sve uslove da budemo svetski izvoznici.Sve zavisi od nas.
paravojni analitičar komentar
Njima pare uzimaju hladnjacari modju kojima je akcionar i jedan politicar ,zive ko bubrezi u loju od tudje muke.Malinarima treba kredit za hladnjace kao na zapadu 2-4 % godisnja kamata pa ne bi bilo po nekoliko reketasa u lancu od uzgajanja da izvoza,tu lezi zec sto drzava je maceha mnogima pa i njima
Prvo - Cena za kupinu je već nekoliko godina dobra i proizvođači su zadovoljni.
Drugo - Cena kupine , kao i sve robe koja se prodaje na slobodnom tržištu, oscilira. Naš udeo u svetskoj proizvodnji je ispod 8% i nije takav da možemo diktirati cenu u svetu, Izvozna cena suštinski određuje otkupnu cenu ovde!
Treće - - Za one koji ne znaju - u Arilju i okolinim selima ima oko 180 mini hladnjača. Njih su napravili veći proizvođači (seljaci) i sada oni otkupljuju od svojih komšija. Otkupne cene, kod malih hladnjača su uglavnom niže nego kod većih. Male hlaqdnjače nisu direktni izvoznici. Razlozi: mala količine robe i slab menadžment (čitaj vlasnici i upravljački kadar ne govore strane jezike i ekonomija im nije jača strana). Ne postoji jedinstvena izvozna cena jagodičastog voća i cenovne amplitude su frapantne. Cena mnogo (ako ne i najviše) zavisi od menadžmenta firme. Zato je stupidno uopštavati priču i bilo koga nazivati pogrdnim imenima! Hvala






