Pogledi
Goran Marković
Pogledi sa strane
Obrad Kesić
Jeca Nedeljkov
Tema nedelje
Srećni ljudi
Turija – Nastavljajući tradiciju dugu već četvrt veka, domaćini nadaleko čuvene „Kobasicijade“ minulog vikenda predstavili su „ucelo“ najveću do sada, ikada i igde, napravljenu kobasicu na svetu čime su još jednom nadmašili svoj rekord koji suvereno drže pune dve decenije. Ovoga puta „megakobaja“ veštih Turijaca bila je dugačka 2.026 metara (za metar duža nego prošle godine) i teška bezmalo dve i po tone, a u njenom „nadevanju“ učestvovalo je dvanaest majstora koji su danonoćno radili, u smenama po šestorica, više od 120 sati.
U džinovskoj kobasici našlo se samleveno meso od 35 tovnih svinja, oko 200 kilograma junetine i još toliko belog i crnog luka, soli, bibera i raznih drugih začina. Kada je „rekorderka“, u jednom komadu, složena u veliki kontejner i traktorom dovučena do centra sela, masa čeljadi zdušno je prionula na njenom skraćivanju... U opštem tiskanju jedni su sekli, drugi merili, treći kupovali, pa je za nepuna dva sata gigantska kobasica rasprodata po ceni od 400 dinara za metar, što približno odgovara jednom kilogramu. A domišljati domaćini su, reklamirajući svoj proizvod, rađen po proverenom i drevnom narodnom receptu, gromoglasno isticali kako je svaki metar ove grdosije od mlevenog mesa dugačak „okruglih“ 110 centimetara, po čemu ih „još niko na kugli zemaljskoj nije pretekao, niti se ko usuđuje da nešto slično pokuša“.
– Vreme nam se nije posrećilo, ledena kiša i snežna vejavica sprečili su mnoge najavljene goste da nam se pridruže na ovoj svetkovini u slavu dobre hrane i negovanja starih srpskih običaja vojvođanskog podneblja. Ali, 26 godina trajanja „Kobasicijade“ dokaz su da smo jači od svih nepogoda. Već smo dokazali da je turijska kobasica svojevrsna prehrambena robna marka, poznata i izvan Srbije, pa očekujem da će uskoro i zvanično poneti znak „Najbolje iz Vojvodine“. Šteta što se na naše pozive ne odazivaju predstavnici Ginisove knjige rekorda, imali bi odista šta da ubeleže u svoju evidenciju – prokomentarisao je za „Politiku“ Miroslav Medurić, dugogodišnji predsednik Organizacionog odbora i jedan od utemeljivača ove turističko-privredne manifestacije.
Procene su da su Turijci, i pored nevremena, od četvrtka uveče do subote popodne dočekali oko tri hiljade posetilaca iz ovog dela Vojvodine, ali i nekoliko grupa stalnih gostiju iz Mađarske, Hrvatske i Slovenije, koji već godinama ne propuštaju nijednu „Kobasicijadu“. Mada je prošle godine poseta bila kudikamo masovnija, ni ovoga puta nije izostala obilata i raznovrsna ponuda kvalitetnih domaćih i industrijskih suvomesnatih proizvoda, raznih vrsta belog mrsa, pa i štošta drugog. Na improvizovanim štandovima duž glavnog seoskog sokaka, baš kao na pravom vašaru, pored prehrambenih specijaliteta, našlo se i mnoštvo druge robe, počev od piratskih audio-kaseta i CD-ova, šećerlema, proizvoda domaće radinosti, do raznih kineskih „krpica“, posuđa i alata za domaćinstvo.
Primetna gužva vladala je i u nekoliko šatri, kao i ispod improvizovanih nastrešnica gde se, pored roštilja, u velikim kotlovima krčkao svinjski ili ovčiji paprikaš. Nije manjkalo ni kuvane rakije, ni vina fruškogorskog, piva, sokova i domaćih „lekovitih žestina“, poput bačke dudare, pa užičke klekovače, drvarske drenje i glasovite crnogorske lozovače... Posebno interesovanje privlačila je kobasica od meda, oraha „i još nekih afrodizijačkih sastojaka“, po receptu fruškogorskog pčelara Dušana Mandića.
Izostao je, međutim, veći deo planiranog sadržaja kulturno-umetničkog programa na otvorenoj bini u centru sela, ali je zato izuzetno bio posećen koncert Lepe Lukić u sportskoj dvorani ovdašnje osnovne škole. Legendarna diva naše narodne muzike napustila je na nekoliko sati društvo u kući „Velikog brata“, da bi svojom pesmom upotpunila opšte i dobro trodnevno raspoloženje učesnika završnog dela tradicionalne „Kobasicijade“ u ovom selu srbobranske opštine, poznatom po dobrim i vrednim domaćinima, ali i po izdašnim naftnim bušotinama.