Srbija
Novi vetrovi u „dolini džinsa”
U odeljenju za lokalni ekonomski razvoj gradske uprave Novog Pazara izračunali su da se u 40 tekstilnih fabrika u ovom gradu proizvede 20 miliona odevnih predmeta godišnje
Novi Pazar – U maloj bari bilo je mnogo krokodila. Preživeli su samo najjači, a i oni, da bi opstali, moraju da se udružuju. Tako bi mogla da se opiše putanja novopazarske džins-industrije u poslednjih dvadesetak godina. Kada je devedesetih godina prošlog veka privreda Srbije pod sankcijama propadala, za „doline gladi” se proglašavali čitavi gradovi, Novi Pazar je bio „privredno čudo“, „dolina džinsa“ u koju su svakog pijačnog dana dolazili karavani autobusa sa kupcima iz raznih krajeva. Kupovala se švercovana roba iz Turske, ali i farmerice izrađene u novootvorenim radionicama privatnika pa i u podrumima i na brzinu dozidanim prostorijama. Retko koje su imale etiketu stvarnog proizvođača, većina se kitila imenima poznatih svetskih marki. Niko nije tačno izbrojao, ali po nekim procenama bilo je nekoliko stotina proizvođača džins-odeće, kod kojih je, najčešće „na crno”, radilo više od deset hiljada radnika.
Sada na novopazarsku robnu pijacu dolazi više prodavaca nego kupaca. Ovde mogu da se nađu farmerice od 10 do 15 evra, ali i za svega pet evra. Imaju poneki feler, ali čekaju one koji samo takve i mogu da kupe. Ipak, pojedini prodavci pričaju da se dešava da im prođe čitav dan, a da ne prodaju nijedne farmerice.
Na drugoj strani, farmerice iz Novog Pazara po solidnoj ceni mogu da se kupe u novopazarskim i beogradskim buticima, ali i u Sarajevu, Banjaluci, pa čak i u Nemačkoj. Belorusiji, Rusiji... Pre dve godine proizvođači tekstila iz Novog Pazara su se udružili i osnovali Asocijaciju tekstilnih proizvođača (Asteks).
– Shvatili smo da jedino udruženi možemo da opstanemo. Potreban nam je zajednički i agresivniji nastup na tržištima Evrope, a naročito na tržištu Rusije, Belorusije – kaže Tigrin Kačar, član Upravnog odbora Asteksa i vlasnik dečje konfekcije „Stig“. Kačar godinama upozorava da tekstilna industrija zavređuje da ima veću pažnju države, da joj ozbiljne udarce zadaje neravnopravna trka sa Kinezima i onima koji rade „na crno”, pa u startu mogu da prodaju jeftinije. Stiče se utisak da mu je dosadilo da upozorava na sve to.
– Teško je, naročito prošle i ove godine. Hteli smo da budemo deo svetske privrede, a ono, kao prvi efekat stiže ekonomska kriza. Ali, preživećemo, žilava je ovo sorta – ubeđen je Kačar. On kaže da sada, kada je otvoreno evropsko tržište, kada je izvoz u Rusiju oslobođen carina, Srbija postaje interesantna i za proizvođače odeće iz Španije i Italije. Mnogi traže kooperante u Srbiji, da bi se približili Istoku, a nalaze ih baš u Novom Pazaru, jer ovde postoje proizvođači sa iskustvom i tradicijom, fabrikama, obučenom radnom snagom.
– Prestrojavamo se u hodu. Mnogi nisu izdržali trku, pa zatvaraju firme, biće takvih još, ali preživeće najsposobniji i spremni da zajedničkim nastupom gradimo sebi mesto u privredi ove zemlje – ističe Kačar za „Politiku“.
I vlasnik fabrike „Menus“ Hajrudin Ćorić kaže da je ovo jedna od najtežih godina.
– Kriza, besparica, a uz to i loše vreme. Ceo juni pada kiša, ko po takvom vremenu kupuje odeću, a sezona prođe – kaže Ćorić. „Menus“ 70 odsto proizvodnje prodaje na domaćem tržištu, a izvozi u države na prostoru bivše Jugoslavije i ponešto u Rusiju i Belorusiju.
– Teško je u cenu odeće, koju ne možemo često da menjamo, ugraditi sve. U Turskoj je cena pamuka skočila za trećinu, džins-platno Turci računaju u dolarima, odnos te valute prema evru je promenljiv, skok evra kod nas realno smanjuje plate, pa sad ugradi sve to u cenu koja neće da bude smetnja prodaji – Ćorićeve su svakodnevne dileme, ali ne i nesavladive prepreke. U njegovu fabriku svakodnevno na posao dolazi oko 120 radnika.
Nekih donedavno poznatih fabrika džins-odeće u Novom Pazaru više nema. Nezvanično se čuje o lošim poslovnim procenama njihovih vlasnika. Na izlozima prodavnica pojedinih proizvođača džins-odeće obaveštenja o rasprodajama i sniženjima. Ima još dosta onih zvanično nezaposlenih koji preživljavaju radeći „na crno” u fabrikama džins-odeće koje se retko sreću na privrednoj karti Novog Pazara.
U odeljenju za lokalni ekonomski razvoj gradske uprave Novog Pazara izračunali su da se u 40 tekstilnih fabrika u ovom gradu proizvede 20 miliona odevnih predmeta godišnje. Gradonačelnik Meho Mahmutović podseća na najavljenu prodaju Tekstilnog kombinata „Raška“ po delovima i zapošljavanje novih radnika, tim pre što kupci i investitori mogu da računaju i na podsticajna sredstva države od po četiri do deset hiljada evra po novozaposlenom radniku. To bi, smatra on, povratilo Novom Pazaru status giganta u džins-industriji i skratilo spisak od oko 25.000 nezaposlenih.
----------------------------------------------
Novopazarski džins na sajmovima
Novopazarski proizvođači džins-odeće nastoje da se tržištu nametnu učešćem na sajmovima. Prošle godine nekoliko firmi odavde je svoje proizvode izlagalo u Moskvi, u februaru su fabrike „Egzit“, „Denis star“ i „Beneli“ učestvovale na sajmu u Diseldorfu i vlasnici su se vratili sa ubeđenjem da se odeća proizvedena u Novom Pazaru sviđa Nemcima. Pre mesec dana firme članice Asteksa izlagale su proizvode na sajmu u Mostaru i potvrdile da je tržište bivše Jugoslavije za njih otvoreno.
Slavka Bakračević
Poslednji komentari
Новопазарци су схватили да је удруживање произвођача у овом случају "џинса" шанса за заједнички наступ и извоз. А самим тим уобличавање пословног морала и достизање стандарда "доброг привредника". Ми комшије из Ивањице то никада нећемо схватити, мислим на производњу монтажних кућа, већ ћемо аљкавим радом, непрофесионалношћу и нелојалном међусобном конкуренцијом - међусобицама уништити једну могућност која је доносила посао и нова радна места. Учимо од комшија!
Svako vreme nosi svoje breme. Onaj ko se ne prilagodi novonastaloj situaciji na tržištu, jednostavno nestaje sa tržišta. Ovo što pazarski tekstilci rade (što se udružuju) je dobro (zajedno smo jači) i to treba pozdraviti. Međutim, ne treba "sva jaja stavljati u jednu korpu". Treba koristiti i druge potencijale. Poznato je da su Pazarci vrlo talentovani za uslužne delatnosti. Pouzdano znam (pored trgovine) i za ugostiteljstvo. Svuda u svetu, ugostiteljstvo ima stalnu potrebu za dobrim ugostiteljima zato što je to radno intezivna oblast, što je to timski rad gde za svakog ima odgovarajuća radna pozicija (hijerahija znanja gde se onaj sa više znanja postavlja na višu poziciju da služi kao lider onima sa manje znanja (da im bude na usluzi). Zato što se plaća na sat onom ko radi pa poslodavac radnu poziciju daje najboljima koje ima. Eto načina da tako obučeni Sandžaklije osvajaju radna mesta i pozicije, najpre u turizmu zapadnog Balkana a onda Kanade, pa i celog sveta, zašto da ne?
Svaka čast gospodinu Rebronji na njgovom upornom zalaganju da pomogne Novom Pazaru.Njegova volja,ljubav i profesionalnost je za svaku pohvalu.Prava je šteta što to niko u tom gradu ne prepoznaje i ne pruži mu priliku da im pomogne.Ovaj svetski priznati stručnjak,kanadskog državljanstva 20 godina uporno pokušava da realizuje koncepte na razvoju i unapređenju ugostiteljsko-turističke delatnosti u Pazaru i Srbiji.Do sada bi eliki broj mladi bilo zapošljeno a životni standard podignut na viši nivo.Hoću da verujem da u tom prelepom gradu sa izuzetno dobrim ljudima ima ko to da čuje,prepozna i vidi.Današnja poseta turskog premijera i našeg predsednika Tadića može biti dobra prilika za novi početak.U svakom slučaju Sacen International,Međunarodni centar za razvoj ugostiteljstva i turizma pružiće punu podršku i pomoć i pazarcima i gospodinu Rebronji,koji je ponos našeg ugostiteljstva i turizma kao svetski ekspert.






