Srbija
Sami sebi gospodari
„Urbanprojekt” iz Čačka, koji su na aukciji složno otkupili svi zaposleni, postao uzor za privatizaciju u Srbiji
Čačak – Još decembra prošle godine „Urbanprojekt“ je imao ugovorene poslove za čitavu ovu godinu, pa je kuća čačanskih arhitekata i konstruktora mogla mirno da se posveti svom zanatu. Za naše prilike, možda je još zanimljiviji podatak da je ovo jedino preduzeće u Srbiji koje su na aukciji složno otkupili svi zaposleni, otplatili sve rate i sačuvali ga u svom posedu, ne prodavši nijednu akciju.
Tako na Gradskom trgu u Čačku, gde su radne prostorije „Urbanprojekta“, i dalje živi arhaična i, pokazalo se, ostvariva ideja – da radnik postane i sluga i gospodar.
– Bili smo društveno preduzeće do 24. jula 2003. godine, kada je održana aukcija u Agenciji za privatizaciju. Kolektiv je tada imao 28 zaposlenih od kojih 14 sa visokom stručnom spremom, i na zboru smo odlučili da učestvujemo na aukciji kao konzorcijum. Svi izuzev jedne radnice koja se spremala za penziju – kaže za „Politiku“ Stevan Miladinović, pomoćnik direktora u „Urbanprojektu“.
Kapital firme bio je procenjen na 7.295.000 dinara (ili 111.562 evra), određena je početna cena od 1.550.000 dinara, ali su drugi kupci nudili sve više i više. Ni Miladinović, u ime konzorcijuma, nije odustajao i na kraju pobedio ponudivši 6.700.000 dinara. Bio je, inače, po dogovoru sa zbora, spreman da licitira još sasvim malo, do sedam miliona, i posle toga bi firma otišla u ruke nekog drugog.
Svi zaposleni su, odvajajući od zarada, u šest anuiteta između 2003. i 2008. godine, isplatili obaveze Agenciji i dobili potvrdu da je sve izmireno.
– Danas imamo 24 stalno zaposlena, ali smo u međuvremenu primili četvoro pripravnika, dvoje arhitekata, po jednog prostornog planera i ekonomistu. Sadašnji članovi kolektiva drže ukupno 90 odsto akcija „Urbanprojekta“ u srazmernom delu, počev od direktora koji ima devet odsto vlasništva, pa dalje – veli Miladinović.
Akcije „Urbanprojekta“ iznete su krajem 2005. godine na Beogradsku berzu s preovlađujućom cenom od 1.820 dinara, ali se njima praktično nije ni trgovalo. U međuvremenu, „Urbanprojekt“ se organizovao kao zatvoreno akcionarsko društvo pa su 20. jula 2007. godine akcije ovog kolektiva isključene sa vanberzanskog tržišta. U preduzeću su izračunali da im je to isplativije jer ne moraju stalno da angažuju revizore i ulaze u druge troškove.
Po našem zakonodavstvu, inače, zatvoreno akcionarsko društvo svoje akcije izdaje samo osnivačima društva ili ograničenom broju drugih lica (najviše 100 akcionara), i ne vrši se upis akcija javnom ponudom. Pri tome, novčani ulog osnovnog kapitala iznosi najmanje 10.000 evra.
Dve glavne reči u preduzeću imaju Skupština akcionara i direktor, inženjer Andrija Andrić. On je došao u „Urbanprojekt“ još 1978. godine kao odgovorni projektant, a deceniju kasnije bio izabran na rukovodeće mesto gde je ostao, evo, 22 godine.
– Posle privatizacije otvorili smo i predstavništvo u Podgorici, „Urbanprojektmont“ sa dvoje zaposlenih. Inače, nakon prodaje ukupan kapital firme uvećan je 50 odsto, sve blagodareći vrednim ljudima i slozi u kolektivu – rekao je Andrić za naš list.
Onda nije neobično ni što su zarade u „Urbanprojektu“ znatno iznad proseka u Čačku i Srbiji.
Gvozden Otašević
Poslednji komentari
Lepo je videti u praksi da samo sloga Srbina spašava. Bravo, bravo, bravo ... Živi bili sto godina.
I davali primer drugima.
E ovo je za svaku pohvalu!
Svaka čast! Bravo!






