Šta da se radi

Kako protiv nasilja u porodici - J.R.(1986)

Zauvek sam otišla

Obuvao je patike pa me tako obuven šutirao u glavu

Upoznali smo se na mom tadašnjem poslu. On je šest godina stariji od mene. U početku smo se družili da bismo nedugo zatim počeli našu vezu. U početku je sve bilo divno, provodili smo svaki dan zajedno. Išli smo na more, upoznao je moje roditelje kao i ja njegove. Nakon nekih godinu dana zatrudnela sam. Tada sam imala 21 godinu. Htela sam da abortiram. On nije bio za to i rekao mi je da radim šta hoću, ali da bi on jako voleo da rodim. U decembru 2006. smo otišli kod njegovih u Crnu Goru. Tamo smo se i venčali i tamo sam se i porodila. U avgustu 2007. smo se vratili u Beograd. O sinu sam samo ja vodila računa.

Nakon mesec-dva od našeg vraćanja u Beograd počeli smo sa prepirkama. On je radio treću smenu u pekari, a danju bi samo spavao i tako smo se udaljavali jedno od drugog. Jedina uteha mi je tada bio moj sin. U novembru 2007. smo se jako posvađali. Govorili smo mnoge ružne reči jedno drugom. Govorio je da su za sve ružne stvari koje nam se dešavaju krivi moji roditelji. U jednom trenutku je rekao ,,ser... ti se na majčin grob’’. Povređena time odgovorila sam mu da ja ,,ser... sve njegovo”. Ustao je sa dvoseda prišao mi i udario prvo pesnicom u glavu a zatim više nije gledao gde će da me udari. To je trajalo nekih pet minuta. Sin je za to vreme spavao u svojoj sobi. Ja sam bila u šoku. Osećala sam se tako jadno. Kasnije je došao u krevet i izvinjavao se. Plakala sam, a on me je tešio.

Ne sećam se zašto me je drugi put istukao, ali se sećam da sam pokušala da mu vratim. Počela sam da ga štipam, grebem, udaram... Šutnula sam ga u slabinu, ali on je tada još više podivljao. Sećam se da mi jeraskrvario nos i usnu, a na oku sam imala veliki modri podliv. Moje sam slagala da sam se okliznula i udarila u krevet. Nakon toga je počeo da me bije sve učestalije i sve agresivnije. Jednom sam išla u prethodni stan da uzmem neke filmove koji su tamo ostali. Zadržala sam se oko sat vremena. Kada sam se vratila, on je popunjavao tiket za kladionicu. Pogledao je na sat i počeo je da me ispituje gde sam bila i šta sam radila. Lepo sam mu objasnila gde sam bila, a on je počeo da me vređa, rekao mi je da sam ,,kurvetina”, ,,fuksetina”. Gađao meje konzervom od piva, bacio na pod pa me šutirao i gazio. Ponovo sam bila sva modra. I onda je nasilje počelo bar dva puta nedeljno. Prvi put kad nisam mogla da podnesem maltretiranja i iživljavanja zvala sam moje. Spakovala sam svoje i detetove stvari. On je molio da ne idem, da će se promeniti, da me više neće pipnuti. Ipak sam otišla. Posle nekoliko dana njegovih molbi, obećanja i dolaženja pristala sam da se vratim;najviše zbog materijalne sigurnosti, ali tada su još postojale i emocije.

Sve je bilo u redu nekih mesec-dva, a onda je agonija počela ispočetka, samo ovoga puta mnogo gore. Tukao me je za svaku glupost, sve mu je smetalo. Bilo je i dana kada je bio dobar, nežan, pažljiv, i tako ukrug. Počeo je da me izbacuje iz kuće, stavljao mi je nož pod grlo, obuvao patike pa me tako obuven šutirao u glavu. Letos sam po vrućini morala da nosim duge rukave jer sam bila sva u modricama. Počeo je sve više da pije. Kasnije sam saznala da se i kocka i igra poker aparatima. U kuću su nam dolazili neki njegovi drugovi koji nisu bili ništa bolji od njega. Sedeli su tako celu noć i pili. Za sinovljev rođendan se toliko napio da je izbacio moju familiju iz kuće, a na mene fizički nasrnuo. Pozvala sam policiju. Kada su došli on ih je prvo vređao a zatim i na njih nasrnuo. Odveli su ga u policiju gde je prenoćio. Ni to ga nije opametilo.

U oktobru sam se zaposlila kako bi nam se finansijska situacija popravila. On je deset dana posle toga ostao bez posla. Dala sam mu 120 evra da plati kiriju. Posle nekoliko dana od gazde sam saznala da mu uopšte te pare nije dao. Prokockao ih je. Tražila sam objašnjenje, on je ćutao dok nisam uspavala dete. Onda se obuo i pitao me je kakvo je to moje ponašanje. Izbacio me je iz kuće. Kad mi je dozvolio da se vratim počeo je da me bije pesnicama i nogama po glavi.Šutirao me je toliko da sam mislila da će me ubiti na mestu. Uzeo mi je mobilni telefon da ne bih zvala policiju. Nazivao me je ,,ološem”, ,,kurvom”. Nakon tri dana hteo je da spava samnom, ja sam ga odbila. Tada nije hteo da čuva sina nego se spremao da ide u grad. Meni je rekao, pošto sam morala da idem na posao, da ako ne mogu da ga čuvam da će ga dati u dom. Tada sam spremila detetove stvari i zauvek izašla iz te kuće.

* Izjava žene smeštene u ,,Sigurnu kuću” u Beogradu

J. R. (1986)
objavljeno: 16/03/2010.

Poslednji komentari

Savet M | 16/03/2010 18:03

Savet svim zenama kad vas prvi put udari razlaz.Ako nema razumevanja tu ljubavi sigurno nema.Kako mozete da zivite sa nekim ko je nerazuman!Savet svim muskarcima,kad krenes prvi put da je udaris znaj da nije vise za tebe.Sve ostalo je gubljenje vremena,zdravllja vaseg,njenog,njihovog,zato necekajte.Menjajte,sebe ili druge!Ovakvi nevaljate ni sebi ni drugima!

MiL de BaKruS | 16/03/2010 20:20

Iz ove preiče, na prvi pogled, sve je jasno: žena je fina, dobra i nevinašce, a muž baraba koji je fizički maltretira kad mu padne napamet. Ali u svakom braku kao i svakom nesporazumu uvek postoje dve istine i nije uvek sve crno-belo. Na primer, u ovoj priči može se desiti da je žena kriva, da je ona uzrok ovakvog muževljevog nasilničkog ponašanja, koje ne treba opravdavati, ali zahteva dublju analizu i razumevanje. Ja bih rekao da je u ovom slučaju muž karakterno i mentalno mnogo slabiji od žene, ženu voli ali, zbog nekih njenih bračnih grešaka ili možda i neverstva, oseća se bespomoćnim, izgubljenim i ne ume drugačije da reaguje. (Ne može sa njom, ne može bez nje). Daklr, kriv je što bije ali nije kriv što je tako slab. Ona je kriva što ne razume njegovu nemoć ili što je, možda, koristi i kriva je što svu krivicu svaljuje na njega. Dobri psihoanilitičari znaju da u braku 90% muževa pije zbog neverstva svojih žena. Ne smeju da je biju, ne mogu da je napuste,pa piju da se uteše.

cudna suma | 18/03/2010 06:00

@ Mil De Bakrus: iako ste naglasili da muzevljevo ponasanje ne treba opravdavati, vi ste ga ostatkom teksta, ipak, opravdali. Nek' je krivica i sto posto na zeni, ovakvo divljanje je za policiju i sud.