Svet
Čije su „hakerske brigade”
SAD i Kina otvorile novi front, a Hilari Klinton proklamovala doktrinu o Internet slobodama
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, 25. januara – Vašington i Peking otvorili su novi bilateralni front, razmenjujući optužbe povodom oblasti koja dosad nije bila tema njihovih ni političkih ni komercijalnih odnosa – Interneta.
Počelo je saopštenjem najveće internet-kompanije – Gugla, koji je 12. januara, obelodanjujući da su hakeri provalili u njegove sisteme i odatle pokupili neke poslovne tajne, krivicu za to adresirao na kinesku državu. Tom prilikom je saopšteno i da kineska filijala Gugla neće više poštovati naloge iz Pekinga da pojedine sadržaje blokira, odnosno cenzuriše.
To je, međutim, bio samo početak: prošle nedelje državna sekretarka Hilari Klinton ovaj spor je podigla na najviši državni nivo, iznevši principe koji će ubuduće biti vodilja u ovom segmentu američke spoljne politike, što su mediji odmah krstili „Hilari doktrinom”. Njeno istupanje u četvrtak je takođe označilo početak neke vrste kampanje Stejt departmenta da se sačuva otvorenost svetske računarske mreže, koja je postala izuzetno važna, kako za širenje znanja i ideja, tako i za međunarodnu ekonomiju. „Zemlje i pojedinci koji preduzimaju sajber napade moraju da budu suočeni sa posledicama i međunarodnim osudama”, poručila je šefica američke diplomatije, izdvajajući, pored Kine, kao one koji ograničavaju Internet slobode, još i Tunis, Uzbekistan, Vijetnam i Egipat.
Ograničavanje i cenzurisanje sadržaja Interneta pri tom su okarakterisani kao pandan „gvozdenoj zavesi” koja je „slobodni svet” delila od „komunističkog” tokom velike ideološke bitke za vreme „hladnog rata”. Klintonova je pružila i podršku Guglu, uz poruku da nijedna kompanija, bilo gde, ne bi trebalo da pristaje na cenzuru.
Kina je na ovo odgovorila juče, preko državnih medija, ocenjujući da je novoproklamovana doktrina o Internet slobodama „primer dvostrukih standarda” i da je „smešna”. Amerika je istovremeno optužena da je ona ta koja angažuje „hakerske brigade”, a da njene obaveštajne službe jedine imaju tehnologiju da kontrolišu, menjaju i brišu svaku informaciju na Internetu koja nije po volji SAD.
Predstavnik kineskog ministarstva inostranih poslova je takođe saopštio da je „Internet u Kini otvoren” i upozorio da bi SAD morale da „adekvatno uvažavaju razlike” po ovom pitanju ili da u suprotnom rizikuju nanošenje štete bilateralnim odnosima. Naravno, američke optužbe su proglašene „neosnovanim”.
U polemiku se danas, autorskim tekstom u „Vašington postu”, uključio i šef švedske diplomatije Karl Bilt, koji je, podsetivši da su on i Bil Klinton svojevremeno bili prvi šefovi država koji su razmenili i-mejl poruke, poručio da smo „tek izašli iz ere u kojoj su komunistički diktatori pokušavali da kontrolišu faks mašine, a telefonski imenik Moskve bio strogo čuvana državna tajna”, i konstatovao da su i zidovi u sajber prostoru osuđeni da padnu kao što je pao i onaj betonski, u Berlinu.
Razmena ne baš ugodnih reči između Vašingtona i Pekinga ovim povodom svakako je novi signal da su njihovi odnosi sve delikatniji, u kontekstu sve češće pokazivane namere Kine da svoje političke mišiće na međunarodnoj sceni uskladi sa svojom rastućom ekonomskom snagom.
To je vidljivo i u drugim oblastima, uključujući tu različite pristupe o tome kako da se rešava pitanje klimatskih promena, ali i po pitanju koje je za SAD od neposredne i hitne važnosti: postizanja konsenzusa u Savetu bezbednosti o uvođenju sankcija Iranu koji ignoriše pozive Zapada da obuzda svoje nuklearne ambicije.
Kina je tako na sastanak pet stalnih članica Saveta bezbednosti o ovoj temi sredinom januara poslala funkcionera veoma niskog ranga, što nije naišlo na odobravanje ni Vašingtona ni u drugim prestonicama velikih sila.
Spolja gledano, reklo bi se da je Kina ta koja ima adute u svojim rukama, jer je danas u ulozi „američkog bankara”: kupujući njene državne obveznice ona finansira rastući američki deficit, pa time ostvaruje i nemali unutrašnji uticaj na američku politiku.
To Pekingu omogućava i da ignoriše i optužbe da svoj ekonomski rast održava na račun ekonomija ostatka sveta, jer veštački umanjuje vrednost nacionalne valute, čime stimuliše svoj izvoz i obezbeđuje enormne devizne rezerve.
Ali upravo zbog međusobne međuzavisnosti – ni Kina ne može bez američkog tržišta za robu koja se proizvodi u njenim zahuktanim fabrikama – pa je u tom kontekstu i zaoštravanje oko Internet sloboda samo deo međusobnih „opipavanja”, bez namere da sukob izmakne kontroli. Ulog je, naime, preveliki na obe strane.
Poslednji komentari
Ala Ameri izigravaju naivce.
Moje je uverenje da vrlo malo čitalaca razumeju šta je poruka ovih događanja. Mlogo sam se naprezala da dokučim i nisam uspela a mlogo čitam novine. Valjda je to ta nova "tehnologija budućnosti" koja i nije namenjena većini nego samo malom broju koji mogu da razumeju taj jezik "elektronike zapadnog horizonta". Valjda neko Guglanje ili šta li.
Molim Misica da napise kako se to odnosi na nas. Bas me zanima.








