Svet

Kapija kralja Leopolda

Odmah po dolasku na presto, kralj je započeo sveobuhvatne planove za preuređenje Brisela jer je želeo da svojoj prestonici udahne novi izgled po uzoru na Pariz

Trijumfalna kapija - treća po veličini u svetu

Od našeg stalnog dopisnika
Brisel, 31. januara – Pogled niz Ulicu De la lua od parka ispred Kraljevske palate u Briselu pruža se do velike trijumfalne kapije kilometrima daleko. Ova trijumfalna kapija treća je po veličini u svetu, a građena je za proslavu 50. godišnjice belgijske nezavisnosti (postojanja). Ali, dovršena je i svečano otvorena tek 25 godina kasnije – 1905. godine. Povodom proslave jubileja državnosti i velike Nacionalne izložbe, belgijski kralj Leopold Drugi naložio je izgradnju Parka jubileja (sankantner) sa kompleksom zgrada. Izradu projekta kralj je poverio ambicioznom arhitekti Žedeonu Bordjuu koji je zamislio da se dva identična krila kamenih građevina spoje u velikom trijumfalnom luku.

Kralj Leopold Drugi ostao je upamćen kao graditelj. Odmah po dolasku na presto on je započeo sveobuhvatne planove za preuređenje Brisela. Tokom 19. veka Brisel je bio tipičan srednjevekovni flamanski grad nalik Brižu, Gentu i holandskim gradovima, sa uskim ulicama, dvospratnicama od crvene cigle, malim trgovima – pijacama i ispresecan kanalima. Imao je i reku koje danas više nema. Međutim, kralj Leopold je želeo da svojoj prestonici udahne novi izgled po uzoru na Pariz, a punu podršku njegovim planovima pružio je tadašnji gradonačelnik Žil Anspak.

Korito briselske reke Sene zatrpano je 1871. godine i na njegovom mestu izgrađeni su široki bulevari, a vodotok je preusmeren kanalima izvan grada. Taj neimarski poduhvat nije mogao proći bez pobune lokalnog stanovništva, ali graditelji su ipak porušili radnička naselja uz reku i ubedili građane da je reka zatrpana pre svega zbog nekontrolisane zagađenosti, u čemu je bilo dosta istine. Nova infrastruktura, bulevari, parkovi i spomenici, nicali su na sve strane.

Izgradnja Parka jubileja započeta je 1970. godine i veći deo projekta izveden je po planu u narednih 10 godina – izgrađen je park površine 30 hektara i dve Bordjuove palate u kojima su danas muzeji, ali ne i trijumfalna kapija. Godina jubileja obeležena je bez ovog simbola pobede jer ispostavilo se da je gradnja preskupa, pa su gradske vlasti odustale od njegovog finansiranja. Kralj ipak nije odustao od svog nauma. Zahvaljujući eksploataciji bogatstva Slobodne države Kongo (priznata kao nezavisna država 1885. godine), čiji je on bio faktički vlasnik, kralj je finansirao nastavak izgradnje i postavio novi rok za završetak radova – 1905. godinu.

Novac za nastavak gradnje prestižnog objekta kralj je obezbedio pre svega zaradom od prodaje slonovače i kaučuka iz Konga. Leopold Drugi bio je dovoljno vešt da ubedi ceo svet da je misija njegovog Međunarodnog afričkog društva (MAD) u Kongu humanitarna, a zapravo je bila eksploatatorska. Henri Morton Stenli, britanski novinar i istraživač, prvi je od svih Evropljana uspeo da otplovi uzvodno rekom Kongo i relativno kasno (1877. godine) otkrije svet neslućenog prirodnog bogatstva, a zatim se stavio u službu kralja Leopolda i njegovog MAD-a. Stenli je kasnije proveo mnoge godine pokušavajući da se odbrani od optužbi za krvavo nasilje i brutalnost kojima je postupao prema stanovnicima Konga koji su radili za njegovu ekspediciju.

Na krilima novostečenog bogatstva iz Konga kralj je izmenio prvobitni projekat. Posle smrti Bordjua, on je angažovao arhitektu Šarla Žiroa koji je umesto kapije sa jednim lukom zamislio izgradnju trostruke arkade široke 35 i visoke 45 metara. Nedovršeni Bordjuov luk srušen je dinamitom, a 450 radnika zidajući danonoćno osam meseci uspeli su da načine trijumfalnu kapiju čija je izgradnja koštala 7.500.000 zlatnih franaka.

Trijumfalna kapija izgrađena je na pravcu koji spaja Kraljevsku palatu u centru grada i Palatu kolonija (Kraljevski muzej centralne Afrike) na periferiji, a ispod nje su u drugoj polovini prošlog veka prokopani tuneli kojima prolaze metro i automobili. Dekoracija trijumfalne kapije poverena je najpoznatijim belgijskim umetnicima tog vremena. Bronzana kvadriga (kočije) na vrhu luka predstavlja region Brabant, centralna figura drži podignutu zastavu Belgije – simbol nezavisnosti, dok preostalih osam skulptura predstavljaju belgijske regije. Jedine dve trijumfalne kapije veće od ove izgrađene su na Jelisejskim poljima u Parizu i u Pjongjangu.

Vladimir Jokanović

objavljeno: 01/02/2010

Poslednji komentari

d  | 31/01/2010 23:59

Eto vidite "Leopold II Graditelj".Covek koji je za vreme svoje vladavine svoju koloniju Kongo napravio dzinovski koncentracioni logor i u njemu pobio vise ljudi nego sto je Hitler pobio tokom Drugog svetskog,dobija "zasluzeno" priznanje od svog "demokratskog i slobodoljubivog" naroda.Ako ovo nije primer kolonijalistickog licimerja,onda ne znam sta je.

Pjotr Cibukov  | 01/02/2010 00:38

Divno, ali ste mogli pomenuti i zlodela ovog, i u samoj Belgiji, ozloglasenog kralja. (Mozda, na primer, sve one odsecene sake u ruke preklinju da ne budu zaboravljene?).

Зилот  | 01/02/2010 23:09

Леополд је у име Белгије сатро око 15 милиона Конгоанаца у рудницима. Свака му част на људскости, а свака част и онима који му се диве...