Pogledi
Željka Buturović
Pogledi sa strane
Ljubica Arsić
Vesna Stanojević
Tema nedelje
Srećni ljudi
Od našeg dopisnika
Bukurešt, 19. decembra – Poznato je da su Rumuni dovitljivi. To su pokazali i 22. decembra 1989. kada je, posle dugih godina pasivnog posmatranja kako vlada „karpatski diktator”, odjednom „eksplodirala mamaljuga”. I diktator je zbačen, pa čak i streljan.
Tog istog decembra 1989. u Bukureštu je boravio „otac perestrojke”, sovjetski lider Mihail Gorbačov. On je na sve načine pokušavao da ubedi Nikolaje Čaušeskua da sam sebe „reformiše”, to jest da napusti „socijalističko” državno kormilo. To mu nije pošlo za rukom. Kao što se zna usledili su krvavi dani rumunske revolucije.
Dve decenije kasnije, 21. decembra 2009. Gorbačov će se ponovo naći u Bukureštu kao specijalni gost pete gala predstave „Deset za Rumuniju”, na kojoj se biraju trenutno najpopularniji ljudi zemlje u više domena – politici, novinarstvu, nauci, sportu, šou-biznisu itd. Istina, Rusi nisu ovde omiljeni, ali se Gorbačovljev dolazak očekuje sa velikim interesovanjem. Za to ima puno razloga.
Pre svega zbog toga što se tvrdi da su Čaušeskuovo obaranje zajednički organizovale tajne službe Sovjetskog Saveza i SAD. Očekuje se da i Gorbačov, najzad, otvoreno progovori o tome. Imaće čime da se pokaže pred nepoverljivim Rumunima.
O svemu onom što se zbilo u Rumuniji u drugoj polovini decembra 1989. ovde se još uvek vode beskrajne polemike. Još uvek se traže nedokučive „istine revolucije”: ko je pucao u narod i zašto, kako su se na vlasti „opet našli komunisti”, ko je i kako prevario „demokratske snage”. A „revolucionari”, kojih je sada mnogo više nego što ih je bilo za vreme same revolucije, stalno traže neka svoja „nepriznata” prava. Kada dođu decembarski dani, oni izmile i pune medijske prostore.
U poslednje vreme, pored drugih brojnih podela (recimo na siromašne i bogate), Rumuni su se podelili i na one koji smatraju da je decembra 1989. došlo do „prave revolucije”, i one koji tvrde da je tada izvršen najobičniji „vojni puč”. O tome se pišu cele knjige i naučni traktati. Poslednja knjiga je izašla baš ovih dana. Naslov joj je simptomatičan: „Najzad, istina”. Ona sadrži intervjue koje je istoričaru Aleksu Mihaju Stoeneskuu dao general Viktor Stankulesku, čovek koji je i izveo Nikolaje Čaušeskua pred streljački stroj 25. decembra, to jest na sam dan rumunskog Božića.
Bivši general Stankulesku, koji je pod Čaušeskuom bio načelnik generalštaba rumunske vojske, a posle revolucije i ministar vojske, tvrdi da je znao da sovjetske i američke tajne službe pripremaju diktatorovo obaranje. On je, priznaje, čak kontaktirao sa njima. I više od toga: spremao se da vojska preuzme vlast, to jest da izvrši državni udar. To pripremanje uopšte nije bilo naivno. Kako piše general, imao se u vidu „portugalski model, to jest kratkotrajni vojni režim, za kojim bi usledio demokratski režim uz podršku vojske”.
„Mislio sam da mogu ovaj period da, da ga nazovem tranzicijom, rešim u stilu nekih sličnih situacija u Grčkoj i Portugaliji, u kojima sam specijalno bio posle vojnih akcija na obaranju ondašnjih vlasti.”
General Stankulesku, koji je u međuvremenu osuđen na teške godine zatvora zbog „zločina počinjenih u Temišvaru decembra 1989”, sada „otvoreno žali” što je „prepustio vlast Ilijeskuu”. „Danas tako nešto ne bih učinio”, piše on u najnovijoj knjizi o krvavom rumunskom decembru 1989.
Bivši revolucionari sa Jonom Ilijeskuom i Petre Romanom na čelu duboko se ne slažu sa generalom Stankuleskuom i istoričarem Stoeneskuom. I mediji su podeljeni. Po svemu sudeći, istorija će tek reći ko je u pravu. Postoji nada da će Gorbačov, kada se kroz koji dan ponovo nađe u Bukureštu posle dve burne decenije koje su promenile svet, uneti nešto malo nove svetlosti. Istina, ovde su ljudi siti uvijenih, prigodnih fraza.