Svet

Štednja uvećava dugove

Otpuštanja, smanjenja plata i povećanje poreza ne doprinose evropskim ekonomijama da smanje svoja dugovanja

Drmanju evra doprinose međunarodne rejting agencije ali i evropski model spasavanja posrnulih ekonomija: karneval u Kelnu (Foto Rojters)

Stroge mere štednje širom evrozone biće apsolutno kontraproduktivne ukoliko posrnule evropske ekonomije ne sprovedu ekonomske reforme kako bi postigle privredni rast, ističu sve češće međunarodni ekonomski analitičari. Model po kojem Evropska unija sada spasava Grčku od bankrota, prema oceni eksperata, praktično spasava banke i investitore, a ne grčki narod, koji će se i u 2020. godini, kako ocenjuje berlinski „Tagescajtung”, suočavati sa sitim nivoom državnog duga.

„Evropska pomoć neće pomoći Grcima, koji će morati da žive sa manjim platama, manjom sigurnošću da će zadržati radno mesto, lošijom zdravstvenom zaštitom i ogromnom rasprodajom državne imovine”, piše Erik Bonze, komentator „Tagescajtunga”, dodajući da je to „bezobzirni diktat” od kojeg korist ima pre svega bankarski sistem, koji će izbeći kolaps zahvaljujući kamatama ostvarenim na kreditima datim Grčkoj.

Prema njegovim rečima, „(nemački ministar finansija Volfgang) Šojble i kompanija spasli su kreditore a ne grčki narod”.

„Od ovog dogovora će profitirati banke, osiguravajuće kuće i investicioni fondovi u Nemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji. A u slučaju bankrota (Grčke), oni bi izgubili sve”, ističe Bonze. „Privatni kreditori koji bi trebalo, kako kaže Šojble, da prihvate zajedničku odgovornost, zapravo su poprilično favorizovani. To je dobar sporazum za kreditora, ali veoma loš za Evropu.”

Evropljani, pre svega Nemci, kao jedini recept za uzdizanje posrnulih evropskih ekonomija i smanjenja javnih dugova zasad vide otpuštanja, smanjenja plata i povećanje poreza, ali analitičari ocenjuju da ti rezovi ne smanjuju dugove. Istraživanje agencije Asošijeted pres o svetskoj ekonomiji pokazalo je da upravo u zemljama članicama evrozone koje sprovode stroge mere štednje dolazi do najbržeg rasta dugova.

U izveštaju „Praćenje globalne ekonomije”, u kojem su obuhvaćeni pokazatelji 30 velikih ekonomija, potvrđeno je da stroge mere štednje nisu samo bolne, već da mogu biti i kontraproduktivne i čak uvećati dužničko breme neke zemlje.

Studija AP pokazuje da su zemlje koje su uvele stroge mere štednje kako bi smanjile budžetske izdatke na kraju završile sa povećanim dugom u odnosu na bruto domaći proizvod (BDP), koji predstavlja najšire merilo ekonomskog proizvoda.

Dvogodišnji program stroge štednje u Grčkoj imao je katastrofalne posledice po grčku ekonomiju i izazvao proteste i nemire. Vladin dug je u trećem kvartalu 2011. bio alarmantnih 159 odsto BDP, iako je godinu dana ranije bio oko 139 odsto.

U Irskoj su plate srednje klase snižene 15 odsto, a porez na prodaju povećan na 23 odsto, na najviši nivo u EU, ali je dug te zemlje u trećem kvartalu dostizao 105 odsto ekonomskog proizvoda, prema 88 odsto godinu dana ranije. Portugalija je u 2010. počela da povećava poreze i smanjuje penzije i plate u javnom sektoru, ali je njen dug u trećem kvartalu 2011. iznosio 110 odsto BDP, dok je godinu dana ranije bio na nivou od 91 odsto BDP.

Norveška, za razliku od tih zemalja, ima jaku ekonomiju i izbegla je stroge mere štednje, a njen dug je smanjen sa 43,5 odsto u trećem kvartalu 2010, na 39 odsto BDP u istom kvartalu prošle godine.

„Ono što je potrebno Evropi nisu mere stroge štednje, već ekonomske reforme”, smatra Pol Kristofer, glavni investicioni strateg u kompaniji „Vels Fargo edvajzers”.

Jednostavna matematika pokazuje zašto stroga štednja može da poveća vladin dug. Ako kresanje troškova i povećanje poreza gurnu neku zemlju u recesiju, BDP se smanjuje, što znači da dug čak ne mora ni da poraste da bi postao procentualno veći i samim tim još veći uzrok za slabljenje ekonomije.

„Nema sumnje da je strategija koja je primenjena u Grčkoj, Portugaliji i Irskoj doprinela dramatičnom povećanju ukupnog dužničkog opterećenja u tim zemljama”, ukazao je glavni ekonomista u Centru za evropske reforme u Londonu Sajmon Tiford, prenosi Tanjug. „Jačanje javnih finansija je maraton, a ne sprint i može biti ostvareno samo u okolnostima zdrave ekonomske aktivnosti”.

Zbog toga, eksperti ističu da bi Evropljani pre svega trebalo da se usmere na povećanje privrednog rasta, naročito uzimajući u obzir tek objavljenu prognozu Evropske komisije koja navodi da će evrozona ove godine zapasti u blagu recesiju od 0,3 odsto. Komisija je u prethodnoj prognozi iz novembra projektovala jačanje ekonomije evrozone u 2012. za 0,5 odsto, posle prošlogodišnjeg rasta od 1,4 odsto. Razlog promene prognoze je to što Komisija sada očekuje slabljenje i ekonomija Belgije, Španije, Italije, Kipra, Holandije i Slovenije, a ne samo Grčke i Portugalije. Veći ukupan pad ograničiće privredna aktivnost u Nemačkoj i Francuskoj, u kojima se očekuje rast od 0,6 odsto, odnosno od 0,4 odsto.

----------------------------------------------

Kini preti kriza

Peking – Ekonomski rast u Kini bi mogao da se smanji, ako se ne reformišu državni sektor i finansije, navodi se u izveštaju Svetske banke, čije je delove juče objavio američki dnevni list „Volstrit džernal”, prenosi Beta. Kineska ekonomija zabeležila je u poslednje tri decenije rast od deset odsto, ali se očekuje da će to biti smanjeno u sledećih nekoliko godina, što će imati posledice i za Kinu i za ostatak sveta.

N. Radičević
objavljeno: 24.02.2012.

Poslednji komentari

Leon Davidovič | 24/02/2012 09:21

Niti je narod učestvovao u vođenju ekonomske politike niti u načinima zaduživanja država. Sve su dakle radili političari i bankari. Sada treba samo narod da snosi posledice grešaka, a političari i bankari su amnestirani.Sve dok to bude tako rađeno bez odgovornosti nema napretka. Dakle ako si ti kao bankar dao nekom kredit, a nisi se obezbedio potrebnim garancijama da će biti vraćen snosi posledice, a ne da ti građani štednjom nadoknade štetu.

ди мило | 24/02/2012 20:29

Проблем датира још од стварања ЕМУ. Медитеранске државе нису испуњавале услове који су били предвиђени Уговором из Мастрихта. Структурне промјене је требало тада спровести како би се уједначиле економије земаља чланица. Међутим, прешло се преко тога, и наравно, медитеранске државе нису могле да издрже конкуренцију, а све то потпомогнуто јединственом валутом чија вриједност није ишла у корист ПИИГС. ЕЦБ у потпуности ради у корист Њемачке и Француске тако да и ту ове државе не могу тражити помоћ. А што се тиче мјера штедње, ЕФСФ и сл., подразумијева се да су оне формиране само да би се заштитио капитал сјеверних држава. Ко још вјерује у финансијску помоћ?! Ови програми имају исту улогу као и ММФ, да обезбиједе сигурну наплату повјериоца, а шта ће да буде са дужницима то је у другом плану...

A Aleksic | 24/02/2012 22:10

Koji ovo ekspert poredi Irsku i Portugaliju sa Norveskom? Po mnogo kriterijuma tu nema poredjenja a kamoli da se iz takvog poredjenja izvlace relevantni zakljucci sta i kako treba.