Ostali komentari
Darko Marinković
Test i za sindikat i za privrednike
Kandidujem prvo pitanje za buduće razgovore sindikata i kluba „Privrednik” – pravo zaposlenih da se bez ikakvih ograničenja i pritisaka slobodno sindikalno organizuju
Jedan sastanakprotekle nedelje privukao je veliku pažnju medijai izazvao reakcije, kako učesnika sastanka, tako i onih koji na tom skupu nisu bili.
Ljubisav Orbović, predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije, sastao se s jednim brojem članova kluba „Privrednik”. Ako se odbace prizemni komentari kao što su – ,,šta će on s tajkunima” i sl., ovaj sastanak može predstavljati novu stranicu u izrazito konfliktnim odnosima poslodavaca i zaposlenih, odnosno njihovih sindikata. Praksa savremenih, demokratskih industrijskih odnosa potvrđuje da se socijalna demokratija zasniva na minimalnim zajedničkim interesima sveta rada i sveta kapitala. Utom smislupoznate susituacije kada su sindikati i poslodavci zajednički nastupali pred državom u namerida je nateraju da uradi svoj deo posla, a pre svega dauspostavi vladavinu prava i ono što se zajedničkim imeniteljem naziva,,povoljno i podsticajno poslovno okruženje”. Tema sastanka potvrđuje da oba socijalna partnera – privrednici (klub „Privrednik” okuplja one koji zapošljavaju veliki broj radnika i imaju značajno učešće i uticaj na ekonomskiživot društva)i sindikat imaju jednu tačku slaganja,da je glavna prepreka ekonomskom i tehnološkom razvoju Srbije,i na toj osnovi bržem zapošljavanju i porastu standarda, upravo država, odnosno politika koju ona vodi. Niko se nije zapitao kako političke vlasti gledaju na to.
Na sastanak u klubu „Privrednik” treba gledatikao nanastojanje da se na novim osnovama, sa socijalnim partnerima koji imaju i legalitet i legitimitet,uspostavenov koncept i praksa kolektivnog pregovaranja–pravo zaposlenih na informisanje, konsultovanje, saodlučivanje i socijalni dijalog, koji je, i pored Zakona o Socijalnoekonomskom savetu,ostao mrtvo slovo na papiru. To naravno ne ide u prilog dosadašnjim akterima socijalnog dijaloga, koji su od države dobili oktroisanu reprezentativnost, koja je istovremeno bila i akt diskriminacije prema drugim sindikatima. Treba imati u vidu i toda država takoveliki poklon nikome ne daje besplatno. To potvrđuje i činjenica da je upravo u toku proces utvrđivanja reprezentativnosti sindikata.
Konačno, jednalasta ne čini proleće. Vreme koje je pred nama pokazaće da li je ovaj sastanak bio još jedan dobronamerni pokušaj ili prvi korak u pravcu uspostavljanja novih odnosa u trouglu država,poslodavci,sindikati.
U očekivanju odgovora, kandidujem prvo pitanje za buduće razgovore sindikata i kluba „Privrednik” – pravo zaposlenih da se bez ikakvih ograničenja i pritisaka slobodno sindikalno organizuju i ostvaruju druga sindikalna prava, kao i ultimativni zahtev sindikata da članovi kluba „Privrednik” prvo raščiste pred svojom kućom sa necivilizacijskim postupcima kao što su neplaćanje poreza i doprinosa za zaposlene, neisplaćivanje zarada, ucenjivanje žena da potpišu izjavu kojom se za određeno vreme odriču materinstva, kao uslovaza zapošljavanje itd.Pri tome, pod ,,njihovom kućom” ne mislim samo na njihova preduzeća već i nasvepreduzetnikekoji se tako necivilizacijski ponašaju. To će biti test njihove realne sposobnosti i spremnosti da grade socijalnu tržišnu privredu i odnose socijalnog partnerstva bez čega svaki drugi pregovori neće imati smisla.
profesor Megatrend univerziteta
Poslednji komentari
Cudan komentar koji opravdava dogovor Sindikata i poslodavaca. Ovakvim pisanjem opravdava se i kupovina predhodnih 'Predsenika' Sindikata od strane drzave i poslodavaca. Kakav je to dogovor to dogovor, da li se i ovaj skupo prodaje, pokrivajuci se Svetskom krizom, koja je kod nas prosla, Dinkic. Kod nas je sve okrenuto naopako, pogledajte Grcku, i na samu pomen zamrzavanja plata i penzija odmah je na ulicu izaslo nekoliko miliona ljudi, isto u Italiji, Francuskoj. Ljudi nece da placaju greske drzave. Mi hocemo.
Tajkunska privatizacija društvene imovine,taj uistinu "prizeman" čin kojem je bilo izloženo radništvo Srbije proteklih decenija,ostvarivala je svoju "legalnost" u jednom istorijskom trenutku koga karakteriše krah institucija i ignorisanje i samog pojma prava i pravne države.U jednom de facto autokratskom režimu vlasti oktroisani su zakoni koji su samo formalno provlačeni kroz zakonodavno telo, a na podlozi kojih su neki sadašnji "ugledni" akteri započeli i većinom završili "privatizaciju" društvene imovine.Postavlja se pitanje:Za koju grupu građana je ovakva privatizacija legitimna,odnosno istorijski,moralno i pravno opravdana?Najširi sloj stanovništva,radništvo,ne spada u tu procentualno malu grupu tranzicionih aktera,koja sada manipuliše njim suprotstavljajući ga državi od koje ga tobože prosvećeno štiti.Bolest nepravde koja je tajkunskom privatizacijom naneta radništvu neće prestati da deluje njenim pukim poricanjem,a ni zataškavanjem sprege sindikalne vrhuške i domaćih tajkuna.
"синдикати и послодавци заједнички ... пред државом у намери да је натерају да уради свој део посла, а пре свега да успостави владавину права ..." Слажем се са "пријатељем народа", али ћу у овом тренутку занемарити порекло и тајкуна и њиховог богатства. За коментар текста г.Д.Маринковића је важнија општепозната чињеница да синдикат као представник радника и послодавци НЕ МОГУ имати исти приступ у формирању радног права и примени тог праваод стране државе. Најбољи пример је закон о раду за који је Бриселсак централа гранског синдиката изрекла довољно критика да не буде донет, а камо ли примењен. А држава га је донела и примењује га на штету радника. Једино добро у тексту је на крају о поштовању МИНИМАЛНИХ права радниак, али то спада у фантастику, нарочито ако се очекује помоћ тајкуна - послодаваца. Као да није јасно да је увођење најлибералније неолибералне економије учињено искључиво у корист тајкуна, а против раднока, који са оваквим синдикатом разједињени, дезорјентисани и беспомоћни






