Potrošač
ILUZIJA IZBORA
Deset najvećih drže skoro sve
Preko partnerstava, udela u vlasništvu, celokupnim preuzimanjem ili na neki četvrti način deset velikih korporacija dominira tržištem
Deset ogromnih multinacionalnih kompanija kontroliše mnoge od proizvoda koje svakodnevno kupujemo, objavio je portal „Biznis insajder”. Ovu pojavu nazivaju „iluzijom izbora”, budući da se, kako se ističe, kupcima čini da imaju mogućnost izbora, dok u suštini njihov novac odlazi na isto mesto.
Bilo preko partnerstava, udela u vlasništvu, celokupnim preuzimanjem ili na neki četvrti način, deset velikih korporacija dominira tržištem. To su – „Kraft”, „Koka-Kola”, „Nestle”, „Pepsiko”, „Proktor end gembl”, „Džonson i Džonson”, „Dženeral mils”, „Kelogs”, „Mars” i „Unilever”.
Tako je, prema ovoj grafici, „Proktor end gembl” povezan, ne samo sa kućnom hemijom i kozmetikom, već i sa markama odeće poput „lakost”, a „Nestle” sa „loreal” kozmetikom...
Ova grafika pravljena je, pre svega, za američko tržište, pa tako svih ovih proizvođača nema u Srbiji, ali naša zemlja nije neinteresantna za ove korporacije. Tako je „Nestle” kupio„Centroproizvod”, „Koka-Kola” firmu „Freš end ko”, odnosno „nekst” sokove i vodu „rosa”. Kompanija „Pepsi” preuzela je „Marbo”, koji proizvodi grickalice, dok je „Unilever” bio zainteresovan za kupovinu „Centroproizvoda”, ali je od somborske fabrike ulja kupio marku „sunce”za margarine, kečap i majonez.
Naši ekonomisti smatraju da je reč o senzacionalizmu i ne odobravaju tezu da 10 najvećih kontroliše sve.
– To jesu ogromne kompanije za koje rade stotine hiljada ljudi i koji imaju ogromnu količinu proizvodnih marki, ali ukoliko malo bolje pogledate, videćete da je uglavnom reč o prehrambenim proizvodima, bezalkoholnim pićima, kućnoj hemiji i delom kozmetici i garderobi. To znači da jedan ogroman deo tržišta nije obuhvaćen, kao ni usluge, koje imaju ogromno učešće u BDP-u svake zemlje. U ovom trenutku, segment ovih desetak kompanija nema učešće veće od 15 odsto u BDP-u svake zemlje – objašnjava Aleksandar Stevanović, saradnik Centra za slobodno tržište, dodajući da tu nema ni velikih giganata poput „Microsofta”, „Epla”, automobilske industrije...
Koliko ovakav odnos snaga i „iluzija izbora” utiču na tržište Srbije? Mnogih od ovih proizvoda ima na rafovima naših trgovinskih lanaca, a tu su i restorani brze hrane koji su na grafici navedeni.
– To su velike kompanije čiji proizvodu su na svakom ćošku, svuda oko nas. I ljudi ih kupuju jer su kvalitetni. Ali moramo da budemo iskreni, pa da kažemo da oni ne dominiraju našom tržištem, budući da svuda, pa i kod nas ima i lokalnih proizvođača i lokalnih proizvodnih znakova, koji takođe imaju veliko učešće na tržištu – ističe Stevanović.
Poslednji komentari
Miroslav Prokopijevic u knjizi "Evropska unija: uvod" (2005) u Glavi 9: "Politika konkurencije" pise, izmedju ostalog, da politika konkurencije EU u dosadasnjem razdoblju je kao svoj kljucni cilj imala integraciju evropskog trzista. Tacnije, ona je vodila racuna i o konkurentnosti, ali tako da integracija trzista bude primarni motiv, mada to ne bi trebalo da bude tako. Integracija je omogicila nastanak velikih korporacija od kojih neke imaju veci promet od BDP mnogih clanica EU 25 i nekih clanica EU 15. Nastanak ogromnih korporacija u EU otezava sprovodjenje politike konkurencije u EU, onako kako je zamisljena, ali nesto poboljsava polozaj EU-firmi u odnosu na rivalske.
Tako je svojevremeno mislio i pisao nas najbolji liberalni ekonomista. Medjutim, stanje se znacajno promenilo, kako u samoj Uniji, tako i u drugim regionima i zemljama sveta. Dolazi, izgleda, ponovo vreme drzavnog i globalnog intervencionizma u kom verovatno nece vise biti moguce da "Deset najvecih drze skoro sve".






