Život u ritmu zanosne sambe
Od našeg specijalnog izveštača
Nikozija, avgusta – Vesna Milovanović-Melovski, koja već godinama sa porodicom živi u grčkom delu podeljenog Kipra, jedna je od onih aktivnih žena koje nikada ne znaju za predah. Uvek u „petoj brzini”, stiže sve i svuda.
Nekadašnja dugogodišnja solistkinja KUD „Abrašević” iz Kragujevca i bivša uspešna pravnica „Geneksa” iz Beograda, koja ni danas nije sasvim digla ruke od svoje profesije, ima nameru da u kiparskoj prestonici Nikoziji u septembru otvori prvu privatnu „školu” latinoameričkog plesa.
Zvuči zanimljivo, pogotovo kad se zna da mnogi koji dođu da žive na ovom malom mediteranskom ostrvu, uz želju da savladaju osnove jezika kojim govore domaćini, rado hoće da znaju one vešte grčke korake koji tako dobro idu uz muziku (naročito „Grka Zorbe” i pesme Demisa Rusosa ) koja u restoranima prati servirane obilne obroke čiji se prazni tanjiri lako lome u specijalnim prilikama a naročito noću.
– Ruku na srce, i ja sam svojevremeno završila kurs grčkog plesa – kaže naša sagovornica koja se godinama (u bivšoj Jugoslaviji) bavila folklorom.
Igra joj je, dakle, u krvi, pa uporna kakva jeste, kada je završila taj kurs, koji, uz ostalih 65, organizuje resorno ministarstvo kiparske vlade u svim većim mestima na ostrvu, Vesna je krenula da se oproba i u nečem drugom:
– Ako ne želiš samo da sediš i kukaš kako ti je strašno dosadno (pošto nisi zaposlena van kuće), već se prijaviš na neki tečaj, recimo keramike, kulinarstva, drame, starogrčkog jezika, tenisa ili slikarstva, uz nova poznanstva koja stičeš i prijatna druženja koja imaš može svašta novo da se nauči. Poslednjih devet godina, sada kada vratim kalendar unazad, stekla sam više diploma koje koliko po datumima govore o redosledu mog interesovanja toliko i o raznovrsnosti kurseva koje pruža bogato osmišljen program „Epimorfotiki” u koji sam se ozbiljnije uključila.
Uz srdačan osmeh dok priča kao da reklamira vladinu seriju „dodatnog obrazovanja osoba od 15 godina pa naviše”, naša sagovornica ređa u čemu se sve okušala:
– Počela sam sa gimnastikom, pa se potom bacila na tenis koji sam kao polaznica tog kursa (51 evro godišnje) učila na najboljem teniskom terenu „Makarios” u Nikoziji i pod nadzorom stručnog trenera. Kada sam završila sa tečajem keramike i naravno grčkog jezika, „zaustavila” sam se na latinoameričkom plesu. I tu sam privela kraju sve tri „obavezne” godine, uživajući u ritmu sambe, mambe, rumbe, salse do zavodljivog ča-ča-ča. Da bih i sama mogla da vodim jednu grupu, polagala sam završni ispit pred profesorom Kubancem i tek kad sam stekla odgovarajući sertifikat krenula sam da podučavam druge.
U tome mi svesrdno pomaže moj glavni partner u igri dobroćudni kiparski Grk, gospodin Savas Perijanos, u čijoj sam farbarskoj radnji, usred prestonice, kupujući jednog popodneva eksere za kuću, nabasala na reklamni letak koji je vešto pozivao klijente da se i sami uvere u čari latinoameričkog plesa.
Grupa koju vodim nije velika, ali je uigrana, a poseban ton svojom pozitivnom energijom daje nam Mehmed, poznati di-džej sa obe strane demarkacione linije. Ovaj živahni kiparski Turčin, koji voli samo da ga oslovljavaju po imenu, stanuje u turskom delu, na severu ostrva, i bez ikakvih problema prelazi „zelenu liniju” ne propuštajući nijedan čas sa nama.
Dobar glas o programu „Epimorfotiki”, iako to niko od nje nije tražio, Vesna se potrudila da proširi među prijateljima. Svako ko želi da dokolici kaže zbogom dobrodošao je. A Vesna, koja je sa svojim grupama u više navrata gostovala na priredbama i van škole, konačno želi da ima i vodi svoju školu. Septembar će, verujemo, da joj se posreći.
Mirjana Aksentijević