Oružje na protestu protiv Obame
Све у складу са уставом: наоружани посетиоци Обаминог обраћања ветеранима
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, 18. avgusta – O desnom ramenu, preko leđa, nosio je poveću vojnu poluautomatsku pušku, a na levom kuku revolver. Posmatračima je ličio na imitatora običaja Divljeg zapada ali i na dobrovoljca koji se odaziva pozivu na mobilizaciju za građanski ili neki daleki rat. Ali, naoružanje je poneo da bi izrazio protest protiv vladajuće politike. S tim je došao i na demonstracije ispred sale u Feniksu, gde je juče predsednik Barak Obama govorio nacionalnom skupu ovdašnjih veterana ratovanja po svetu.
Dotični Kris, kako se sažeto predstavio, nije bio usamljena „egzotičnost”. Još tuce demonstranata je juče na istom mestu, izveštava se, nosilo pištolje. Ne pamti se, kažu pojedini hroničari, da su ikada u novije doba nezadovoljstva predsednikom izražavana tako upadljivim, pa i masovnim, isticanjem oružja. I još njemu nadomak.
Nije li time izražavana pretnja šefu države, i nije li to još jedan vid neslaganja sa činjenicom da je prvi put na čelu Bele kuće jedan crnac, prostrujao je glas iznenađenim delom domaće i inostrane javnosti. Ništa od toga, brzo su odgovorili nadležni.
„Nije bila ugrožena bezbednost predsednika”, izjavio je Si-En-Enu Ed Donovan, portparol Tajne službe čiji pripadnici čuvaju šefa države. Protestni „revolveraši” su bili izvan sale gde je Obama nastupao, i niko naoružan nije mogao da uđe u nju, precizirao je.
Ti demonstranti su samo koristili pravo javno nošenje oružja, objašnjavao je predstavnik gradske policije Endi Hil. Arizona je jedna od ovdašnjih saveznih država u kojima je takva „pojavnost” ozakonjena. Kris i ostali „revolveraši” nisu učinili ništa ilegalno, nadovezao se lokalni detektiv Džej Oliver. On lično je motrio na Krisa, ali ne samo da taj ne bi učinio nešto nedozvoljeno, nego i da bi ga „zaštitio od eventualnog napada neistomišljenika”. „Starali smo se o miru na obe strane”, dodao je reporteru lista „Arizona Ripablik”.
Mnogi su, međutim, uznemireni. „Pravo je ludilo donositi oružje na političke skupove, a pogotovu kad je na njima predsednik, jer je to opasnost za sve učesnike”, ocenjuje Pol Helmke, predvodnik vašingtonske organizacije „Kampanja Brejdi za preventivu protiv oružanog nasilja”. Demonstriranje pucaljkama „odvraća pažnju bezbednjaka, koji čuvaju šefa države, i što je više oružja na okupljanjima, kao što je bilo ovo u Feniksu, veće su šanse da se dogodi nešto tragično”, upozorio je.
Upozorava i istorija. Dosad su ubijena četiri američka predsednika: Abraham Linkoln (1865) Džejms Garfild (1881) Vilijam Mekinli (1901) i Džon Kenedi (1963) Atentati su pokušani ili pripremani, pokazuju hronike, na još 11 šefova Bele kuće, računajući i Obamine prethodnike Džordža Buša mlađeg i Bila Klintona, a Ronald Regan je 1981. bio ranjen hicima.
Pretnje Obami su rekordne, upućeno mu ih je više nego ijednom dosadašnjem predsedniku SAD, zvanično je potvrđeno. Većinom su „neozbiljne” ali ih organi reda „sve pomno ispituju”. Pojačane mere bezbednosti oko Obame, zbog nagoveštenih akcija rasista, uspostavljene su još na početku njegove izborne kampanje, mnogo ranije nego prema ijednom predsedničkom pretendentu.
Pre nedelju dana je u blizini njegovog skupa u Nju Hempširu, na kome je propagirao reformu zdravstva, takođe došlo do pojave naoružanih ljudi. Jedan muškarac je uhapšen jer mu je pronađen revolver u automobilu, a drugi nije, jer je i tamo dozvoljeno vidno nošenje oružja.
„Trend je uznemirujući”, poručio je, preko AP, arizonski politikolog Fred Solop. „Naoružani ljudi plaše građane i dovode u pitanje sposobnost našeg društva za održavanje otvorene rasprave”, kaže.
„Praktikovanje prava na nošenje oružja zastrašuje ljude u primeni garantovane slobode izražavanja”, predočava ratni veteran i član vladajuće Demokratske partije Ruben Galjego. Oponenti se trude da stvar predstave drugačije: da je „i nošenje oružja slobodno izražavanje političkog stava”.
Strasti su se ovde iznova razbuktale povodom Obaminog projekta reforme zdravstva. Donošenje oružja na demonstracije protiv takvih smernica svedoči da u rastućoj polemici počinju da se koriste i bukvalno „vatreni” simboli. Uz zebnju što usred traganja za poboljšanjem zdravlja nacije do izražaja dolaze i „neke nezdrave pojave”.
M. Pantelić