Stare kuke

23. 08. 2009. 22:00

Стив Винвуд и Ерик Клептон

Volite li Džojsa? Priču „Mrtvi”? Džon Hjuston je snimio svoj poslednji film po njoj. Jedna stara pesma, slučajno otpevana na nekoj zabavi, učini da uspomene izrone iz zaborava. Fini, ušuškani život lepe Grete odjednom se raspadne. Ispostavi se, naime, da su brak, muž, život koji živi i blagostanje u kojem se nalazi zapravo samo neuspešna zamena za nesrećnu adolescentnu ljubav. Sve se sruši i dobije drugo značenje.

Onima koji su bili mladi 1969. godine, i voleli rok muziku, može se desiti slična stvar dok slušaju album „Live From Madison Square Garden”. Na njemu je zabeležen prošlogodišnji nastup Erika Kleptona i Stiva Vinvuda u legendarnoj njujorškoj dvorani. Stare pesme, i uspomene sa kojima su povezane, vrlo lako mogu da postanu fon na kojem će se iscrtati konture ispraznih života koji se vode.

Klepton i Vinvud su „stare kuke”. Ko je služio kadar u JNA zna o čemu je reč. Radi se o starim, iskusnim vojnicima koji su prošli sito i rešeto, Scilu i Haribdu. Erik i Stiv su upravo to – stari rokenrol ratnici. Svaka nota sa ovog albuma svedoči o njihovom iskustvu, znanju, pasiji, razumevanju posla kojim se bave, kako u muzičkom, zanatskom smislu, tako i u onom drugom mitološkom, (meta)komunikacijskom ako hoćete. Pesme su šifre koje se dekodiraju iza lica „slušača” i menjaju poredak stvari u tom prostoru.

Putevi legendarnih muzičara su se prvi put ukrstili krajem šezdesetih godina prošlog veka. Sa Džindžerom Bejkerom i Rikom Grečom osnovali su prvu supergrupu „Blind Faith”. Na albumu „Live From...” nalaze se četiri pesme sa jedinog albuma tog benda. Vinvudova „Can’t Find My Way Home”, koja i ovde zvuči savršeno, u međuvremenu je stekla reputaciju jedne od najlepših pesama u rok muzici.

Ostatak repertoara čine klasični bluz i rok brojevi. Tu su četiri numere koje je Vinvud svirao sa svojim bendom „Traffic”, tri pesme koje potpisuje Džej Džej Kejl, među kojima i kultna „Cocaine”, nekoliko bluz standarda u kojima Klepton svira i peva kako odavno nije radio. Dve pesme Džimija Hendriksa – „Voodoo Chile” i „Little Wing”, te numera Badija Majlsa „Them Changes”, prijatna su repertoarska iznenađenja. Šesnaestominutna verzija „Voodoo Chile” funkcioniše kao čarobna duga čiji je jedan kraj u vremenima pre 40 godina, a drugi na ovom fenomenalnom albumu. Dok je slušate stiče se utisak da vreme teče unazad, da nekadašnji utopijski fantazmi postaju stvarnost.

Disk je opremljen na način koji sugeriše prošla vremena. Omot liči na plakate za rok koncerte iz doba „Leta ljubavi” i hipi ere. Izvođačka virtuoznost je u prvom planu. Davno zaboravljena formula tzv. supersešna određuje muzička zbivanja. Album „Live From Madison Square Garden” je nostalgična diverzija. Kad eksplodira u ušima, ne promeni se samo doživljaj aktuelne rokerske produkcije. Mnogo važnije stvari više ne budu iste.