Poezija Sinana Gudževića
Izdavačka kuća „Fabrika knjiga” objavila je „Rimske epigrame” Sinana Gudževića (1953), pesnika i prevodioca sa više jezika (latinski, starogrčki, nemački, italijanski, ruski, portugalski i slovenački). „Rimski epigrami” prvi put su se, inače, pojavili 2001. godine u Biblioteci „Feral Tribune” iz Splita. Gudžević je osobena ličnost u našoj književnosti: ovom knjigom to samo potvrđuje.
„Rimski epigrami” su delo u kojem se u jednoj tački ukrštaju iskustva, stara (stare Jugoslavije) i nova (Rim, Italija); vremena – starog Rima i stare Jugoslavije, detinjstva i mladosti sa zrelošću... Ironija ali i neumoljiva oštrica pesničkog doživljaja ne štede nikoga, pa ni pesnika samog, a ponajmanje one koji su nas doveli dotle da nam se domovina sužava. „Rimski epigrami” Sinana Gudževića neobična su, setna i bolna knjiga.
Isti izdavač objavio je „Osam i po ogleda iz razumevanja” Dejana Ilića, izbor ogleda koje je autor napisao između 1996. i 2006. godine. Baveći se književnom kritikom, Ilić proširuje svoja interesovanja: kako sam kaže u kratkom predgovoru, za pitanja identiteta, razumevanja i tumačenja, kao i veze između književnog dela i stvarnosti. Ovo poslednje je najuočljivije kada autor ispituje i preispituje odabrane pisce i kritičare (Vidosav Stevanović, Dragoslav Mihailović, Svetislav Basara, Judita Šalgo i njen nedovršeni roman „Put u Birobidžan”, Jovan Deretić), stavljajući mnogo od toga u kontekst tekućih društveno-političkih zbivanja.
Dejan Ilić je jedan od retkih kritičara koji otvoreno i argumentovano daje svoje ocene, i to ne samo o piscima nego i o književnim kritičarima, precizno dovodeći u sumnju njihove ocene književnih dela; on se dosledno drži svojih uverenja i za razliku od mnogih naših kritičara imponuje širinom uvida u temu kojom se bavi. Takav stav nužno ga vodi dalje, ka analizi i kritici evidentnih grešaka novouspostavljenih društveno-političkih struktura, a što se najbolje vidi u Ilićevom ogledu o Jugoslovenskoj komisiji za istinu i pomirenje.
U izdanju „Geopoetike” pojavile su se tri knjige: „Umeće čitanja. Ogledi o (književnom) tekstu” Ljubiše Rajića, „Posmatrač”, roman makedonskog pisca Aleksandra Prokopieva u prevodu autora na srpski jezik, i „Kuvanje pod drugim zvezdama” austrijskog pisca (i izdavača) Lojzea Vizera u prevodu sa nemačkog Zlatka Krasnog. Ljubiša Rajić u svojoj knjizi čitaoca upućuje na načine otkrivanja onoga što jedno književno delo sadrži u sebi, a to su – jezik, odnos prema stvarnosti, odnos tradicije i modernog, odnos vremena u kojem je delo nastalo i onog u kojem se čita... Rajić ukazuje na to da njegovo „umeće čitanja” namerno nije potpuno: čitalac će, i na osnovu ovoga što autor daje, imati dovoljno podataka da i sam uđe u istraživanje nekog dela.
Aleksandar Prokopiev je jedan od najboljih savremenih makedonskih pisaca; piše pripovetke, eseje i pesme, a ovo mu je prvi roman koji je, kada je objavljen na maternjem jeziku autora, 2007, proglašen i za najbolje prozno delo u Makedoniji. Prokopiev delikatno, treperavo pokušava da razazna osnovne elemente odnosa između muškarca i žene; ovom romanu, zapisanom negde između sna i jave, posebni ton daje erotika kojom pisac neuobičajeno prisno senči intimu glavnih junaka.
„Kuvanje pod drugim zvezdama” Lojzea Vizera objavljeno je u ediciji „Kultura kuhinje” a autor, između mirisa koji se izvijaju sa šporeta, recepata i opasane kuhinjske kecelje, izvija sećanja na detinjstvo, kasnije susrete sa ljudima i zajednička uživanja u dobroj hrani. Poneki recept možete i naučiti. Nije zgoreg, ukusna su jela koja se po njima spreme.
A. C.