Opo­zi­ci­ja spre­ma vla­du

01. 09. 2009. 22:00

Јукио Хатајома (Фото АФП)

Na­kon što je De­mo­krat­ska par­ti­ja Ja­pa­na (DPJ) ostva­ri­la isto­rij­sku po­be­du na ne­delj­nim par­la­men­tar­nim iz­bo­ri­ma pre­ki­nuv­ši ta­ko po­lu­ve­kov­nu vla­da­vi­nu kon­zer­va­tiv­ne Li­be­ral­no-de­mo­krat­ske par­ti­je (LDP) Ju­kio Ha­to­ja­ma, do­ju­če­ra­šnji opo­zi­ci­o­nar i bu­du­ći pre­mi­jer, za­po­čeo je pri­pre­me za for­mi­ra­nje no­ve ja­pan­ske vla­de, ko­ja bi tre­ba­lo da stu­pi na du­žnost po­lo­vi­nom sep­tem­bra.

Iz­bor­na ko­mi­si­ja sa­op­šti­la je da je na bi­ra­li­šta u Ja­pa­nu iza­šlo 69 od­sto gra­đa­na sa pra­vom gla­sa, naj­vi­še u po­sled­njih 13 go­di­na. De­mo­kra­te su osvo­ji­le 308, dok će li­be­ral-de­mo­kra­te ima­ti 119 po­sla­nič­kih man­da­ta u Pred­stav­nič­kom do­mu sa 480 me­sta, či­me su dve stran­ke za­me­ni­le me­sta u od­no­su na re­zul­tat po­stig­nut na par­la­men­tar­nim iz­bo­ri­ma 2005. go­di­ne.

U no­vom sa­zi­vu do­njeg do­ma, ko­ji mo­že sa­mo­stal­no da usva­ja za­ko­ne dvo­tre­ćin­skom ve­ći­nom, 143 pred­stav­ni­ka DPJ pr­vi put će se­sti u po­sla­nič­ke klu­pe, uz re­kor­dan broj že­na – 54. Sa dru­ge stra­ne, ovo je naj­go­ri iz­bor­ni re­zul­tat za LDP od 1955. go­di­ne, a biv­ši pre­mi­jer Ta­ro Aso je pri­znao po­raz i po­tvr­dio da kao vo­đa stran­ke ose­ća od­go­vor­nost i da će pod­ne­ti ostav­ku. „Ne pla­ni­ram da se opet kan­di­du­jem za pred­sed­ni­ka stran­ke”, re­kao je on i do­dao da „par­ti­ja tre­ba da se pod­mla­di”.

Ha­to­ja­ma je ju­če odr­žao sa­stan­ke sa stra­nač­kim vr­hom DPJ i pred­stav­ni­ci­ma dru­gih stra­na­ka, ali ni­je že­leo da go­vo­ri o mo­gu­ćim ka­drov­skim re­še­nji­ma u no­vom ka­bi­ne­tu, sve dok par­la­ment ne bu­de odo­brio nje­go­vu kan­di­da­tu­ru za pre­mi­je­ra 16. sep­tem­bra.

Kao je­dan od zna­čaj­nih pri­o­ri­te­ta bu­du­će vla­de na­ja­vlje­no je ogra­ni­ča­va­nje uti­ca­ja moć­ne dr­žav­ne ad­mi­ni­stra­ci­je, pi­še „Vol­strit džor­nal”. Ta­ko su, na pri­mer, po­moć­ni­ci mi­ni­sta­ra če­sto moć­ni­ji od nji­ho­vih „še­fo­va”, a ne­ka­da­šnji vi­so­ki ka­dro­vi ne­ret­ko ko­ri­ste ste­če­ni po­li­tič­ki ugled za „na­me­šta­nje” po­slo­va i pru­ža­nje uslu­ga po­slov­nom sek­to­ru. Pred­vi­đe­no je osni­va­nje bi­roa za na­ci­o­nal­nu stra­te­gi­ju ko­ji će ra­di­ti sa mi­ni­star­stvi­ma na for­mu­li­sa­nju bu­dže­ta, ko­or­di­na­ci­ji i po­di­za­nju tran­spa­rent­no­sti, a 100 za­ko­no­da­va­ca će kon­tro­li­sa­ti rad 360.000 ja­pan­skih dr­žav­nih slu­žbe­ni­ka.

U re­a­go­va­nji­ma iz sve­ta po­vo­dom iz­bo­ra uglav­nom se iz­ra­ža­va sprem­nost na na­sta­vak do­brih od­no­sa i sa­rad­nje sa Ja­pa­nom. Pred­sed­nik Ju­žne Ko­re­je Li Mjung Bak če­sti­tao je Ha­to­ja­mi na po­be­di iz­ra­ziv­ši oče­ki­va­nja da će „Ja­pan i Ko­re­ja ra­di­ti na una­pre­đi­va­nju bi­la­te­ral­nih od­no­sa pre­ma zre­lom part­ner­stvu”.

Pre­mi­jer Austra­li­je Ke­vin Rad iz­ja­vio je da je reč o „naj­zna­čaj­ni­jem do­ga­đa­ju u ja­pan­skoj unu­tra­šnjoj po­li­ti­ci” i da će „bi­ti na­sta­vljen raz­voj na­ših od­no­sa”. Ne­što oštri­ja po­ru­ka sti­gla je iz Se­ver­ne Ko­re­je, ko­ja je za­tra­ži­la od Ja­pa­na da se iz­vi­ni zbog pri­mo­ra­va­nja ta­mo­šnjih že­na na rad u bor­de­li­ma to­kom ja­pan­ske ko­lo­ni­jal­ne vla­da­vi­ne u Ko­re­ji 1910–1945.

„Ja­pan ne­dvo­smi­sle­no tre­ba da ras­ki­ne sa svo­jom zlom pro­šlo­šću uko­li­ko že­li da stek­ne po­što­va­nje dru­gih dr­ža­va”, na­vo­di se u ko­men­ta­ru se­ver­no­ko­rej­skog ko­mu­ni­stič­kog gla­si­la „Ro­dong si­mun”.

Kon­stan­tin Ko­sa­čev, pred­se­da­va­ju­ći do­njeg do­ma ru­ske Du­me, re­kao je da je „Ha­to­ja­ma flek­si­bil­ni­ji i bo­lje in­for­mi­san od nje­go­vih pret­hod­ni­ka o ukup­nom kon­tek­stu ru­sko-ja­pan­skih od­no­sa”, ali da put pre­ma da­ljem una­pre­đi­va­nju od­no­sa za­vi­si od raz­re­ša­va­nja te­ri­to­ri­jal­nog spo­ra iz­me­đu dve­ju ze­ma­lja, pre­no­si AFP. Ki­na je sa­op­šti­la da je sprem­na da sa­ra­đu­je sa no­vom ja­pan­skom vla­dom. „Ki­na i Ja­pan su va­žni su­se­di. Sprem­ni smo da ra­di­mo sa Ja­pa­nom na ja­ča­nju bi­la­te­ral­ne sa­rad­nje”, iz­ja­vio je port­pa­rol ki­ne­skog mi­ni­star­stva spolj­nih po­slo­va.

Naj­vi­še pa­žnje pri­vla­či re­a­go­va­nje Sje­di­nje­nih Ame­rič­kih Dr­ža­va, ko­je ni­su pre­vi­še za­bri­nu­te zbog na­ja­va DPJ da će Ja­pan pre­i­spi­ta­ti od­no­se sa tom dr­ža­vom, u prav­cu „rav­no­prav­nog part­ner­stva”. U sa­op­šte­nju iz Be­le ku­će iz­ra­ža­va se uve­re­nje da će „pod no­vom vla­dom si­gur­no bi­ti na­sta­vlje­no ja­ča­nje ja­pan­sko-ame­rič­kog sa­ve­zni­štva i bli­ska sa­rad­nja dve­ju dr­ža­va”, i da će „pred­sed­nik Oba­ma te­sno sa­ra­đi­va­ti sa ja­pan­skim pre­mi­je­rom na ši­ro­kom po­lju glo­bal­nih, re­gi­o­nal­nih i bi­la­te­ral­nih pi­ta­nja”, pi­še „Nju­jork tajms”.

Ana­li­ti­ča­ri se sla­žu da će Ja­pan osta­ti ame­rič­ki sa­ve­znik, ali da će ovo­ga pu­ta ja­pan­ska vla­da mo­ra­ti vi­še da obra­ti pa­žnju na do­ma­će jav­no mnje­nje. „Do­ći će kraj vi­še­de­ce­nij­skom obi­ča­ju, ko­ji je na­la­gao da se Ja­pan ni­kad ne pro­ti­vi SAD”, sma­tra is­tra­ži­vač sa Uni­ver­zi­te­ta Stan­ford Da­ni­jel Snaj­der.