Raspali, pa u slast pojedi

06. 09. 2009. 22:00

Ко му може одолети

Omiljena je mesnata poslastica širom sveta. Užitak u dobrom roštilju nije privilegija samo pravih gurmana već i svih zaljubljenika u druženje u prirodi. Zato je opšteprihvaćeno da najbolji recept glasi: okupiti dobro društvo, naći lepu prirodu, raspaliti, a zatim na žaru spremiti i na kraju u slast pojesti meso spremljeno na roštilju.

Mnogi su ubeđenja da za roštiljdžije nije potrebno veliko kulinarsko umeće. Ipak, ovo ne bi smelo da zavara. Naizgled jednostavna priprema – sitna drva ili ćumur, raspaljivanje vatre i pečenje ipak traže iskustvo i znanje kako bi se meso, riba, povrće, sir što bolje ispekli.

U prednosti roštiljanja navodi se i to da je ovakvo spremanje hrane praktično i brzo. Idealna je pozivnica za druženje s prijateljima, rođacima. Ako se poštuju ekološki nazori, uz njega se uživa a ne ugrožava priroda.

Pre nego što se donese odluka, za višečasovno druženje tokom spremanja i kasnije konzumiranja hrane, nije na odmet podsetiti se malih tajni pripremanja:

Marinada

Da bi meso bilo mekše i ukusnije, potrebno je da odstoji u marinadi nekoliko sati. Pripremanje marinade je stvar ukusa, ali mora se voditi računa koja vrsta mesa će cvrčati preko rešetke.

Za mariniranja belog i crvenog mesa najčešće se upotrebljavaju ulje, beli luk, so, biber, crvena paprika. S paprikom se mora biti oprezan jer suviše paprike kada pregori na žaru ne daje lep ukus.

Ljubitelji egzotičnijih ukusa koriste i izrendanu koru limuna i drugo začinsko bilje – ruzmarin, bosiljak, majčinu dušicu…

 Pre nego što se meso stavi na vruću rešetku trebalo bi ga malo ocediti kako kapljice od marinade ne bi izazivale plamen i tako pekle komad mesa.

Žar

Žar se priprema uz pomoć papira koji služi da se zapale sitno nasečena tanka drva. Kada se razgori, dodaje se ćumur ili briketi od uglja. Da bi se dobio specifičan miris, neko stavlja grančice osušene vinove loze.

Da bi se dobilo dovoljno žara, potrebno je raspirivati ga ako nema dovoljno prirodnog strujanja vazduha. Staro dobro mahanje novinama je idealna tehnika. Ako iznenada bukne vatra, dovoljno je staviti nekoliko komada vlažnog uglja.

Rešetka

Rešetka se stavlja na roštilj kada je pripremljeno dovoljno žara. Nakon zagrevanja premaže se kriškom slanine ili uljem da se meso ne bi zalepilo. Iskusne roštiljdžije kažu da je idealna temperatura za pečenje ona ako se dlan može držati iznad rešetke nekoliko sekundi.

Pečenje

Meso u komadima se okreće kada se na gornjoj strani počnu projavljivati sokovi. Nema precizne formule koliko je puta potrebno okretati komad, to zavisi od jačine žara, umeća kuvara i ukusa. Da li se voli reš ili više „živo”. Dobri poznavaoci meso okreću samo jednom. Ako se meso peče duže postaje tvrđe. Manje iskusni probaju viljuškom da li je gotovo.

Sređivanje

Kada je sve gotovo najvažnije je ugasiti vatru i očistiti roštilj. Masnoća sa rešetke se mora temeljno očistiti žičanom četkom i ako je moguće bez korišćenja deterdženata.