„Ljubavi" nikad dosta…

13. 09. 2009. 22:00

Пол Макартни и Мајкл Џексон из времена добре сарадње

Vest da će bri­tan­ski sa­stav „Oej­zis” okon­ča­ti svoj mu­zič­ki ži­vot mno­ge je ras­tu­ži­la. Ali, po­zna­ju­ći osni­va­če ovog man­če­ster­skog ben­da, bra­ću Ga­la­ger, ko­ji su to­kom pro­te­kle de­ce­ni­je po­če­sto bi­li i pre­vi­še bez dla­ke na je­zi­ku, jav­nost i ni­je bi­la to­li­ko šo­ki­ra­na. Uosta­lom, raz­laz je de­li­mič­no na­ja­vio i sam Li­jam Ga­la­ger, re­kav­ši ne­dav­no da sa svo­jim bra­tom No­e­lom već du­go ne raz­go­va­ra i da je­di­no „ko­mu­ni­ci­ra­ju” na sce­ni. A on­da je pre de­se­tak da­na No­el Ga­la­ger oba­ve­stio jav­nost da na­pu­šta „Oej­zis”, bend ko­ji je osno­vao 1991. go­di­ne sa ro­đe­nim bra­tom i ko­ji je u po­sled­njoj de­ce­ni­ji 20. ve­ka bio per­ja­ni­ca brit-po­pa.

Bri­tan­ski me­di­ji na­ši­ro­ko su se ba­vi­li te­mom „Oej­zis”, pod­se­ća­ju­ći na ra­ni­je sva­đe bra­će Ga­la­ger, ka­ko me­đu­sob­ne, ta­ko i sa osta­lim čla­no­vi­ma ben­da, kao i sa ko­le­ga­ma sa mu­zič­ke sce­ne. Jer njih dvo­ji­ca ni­ka­da ni­su bi­li bla­go­na­klo­ni pre­ma dru­gim mu­zi­ča­ri­ma. Osim za čla­no­ve sa­sta­va „Blur”, ko­je su bla­ti­li go­di­na­ma, za „Kaj­zer čifs” su go­vo­ri­li da zvu­če kao „maj­mun­či­ći”, za Pi­ta Do­er­ti­ja da ni­ko za nje­ga ne bi znao da se ni­je za­ba­vljao sa su­per­mo­de­lom Kejt Mos, Kaj­li Mi­nog su na­zva­li „ma­lim de­mon­skim idi­o­tom”, a ko­li­ko su uvre­da iz­re­kli na ra­čun Ro­bi­ja Vi­li­jam­sa da i ne po­mi­nje­mo…

Sva­đa bra­će Ga­la­ger, na­ža­lost, ni­je usa­mljen slu­čaj. U mu­zič­kom sve­tu de­ce­ni­ja­ma su „pr­šta­li” su­ko­bi. Sva­đa, me­đu­sob­nih op­tu­žbi, ni­ma­lo pri­jat­nih re­či bi­lo je ko­li­ko ho­će­te, za­pra­vo pre­vi­še…

Bra­ća iz ne­što ra­ni­jeg pe­ri­o­da u mu­zič­koj isto­ri­ji, Rej i Dejv Dej­vis, osni­va­či kult­nih „Kink­sa”, ta­ko­đe su se če­sto su­ko­blja­va­la. Sve je po­če­lo još u de­tinj­stvu, a Dejv, ko­ji je 2004. go­di­ne imao mo­žda­ni udar, od­bio je da po­no­vo sa bra­tom za­svi­ra u „Kink­si­ma”. To je ob­ja­snio ova­ko: „Ne bih bio ni­ma­lo sre­ćan da uđem po­no­vo u stu­dio sa Re­jem. On je ’iz­gu­bio’ gla­vu, ne zna čak ni gde mu je zad­nji­ca.”

Erik Klep­ton i Džordž Ha­ri­son pri­ja­te­lji su još od po­čet­ka še­zde­se­tih, ka­da je Džordž bio u naj­ve­ćem ben­du na sve­tu – „Bitlsi­ma”, a Klep­ton je još uvek po­ku­ša­vao da na­pra­vi zna­čaj­no ime u sve­tu mu­zi­ke. Me­đu­tim, ka­da je Ha­ri­so­nov brak sa Pa­ti Bojd za­pao u kri­zu, ona je u Klep­to­nu, kao po­ro­dič­nom pri­ja­te­lju, na­šla ra­me za pla­ka­nje. Ali, de­si­lo se i ne­što vi­še od to­ga. Po­sle ne­kog vre­me­na i skri­va­nja, Klep­ton i Boj­do­va su ob­na­ro­do­va­li svo­ju ve­zu, a Džordž i Erik su se „na mr­tvo” po­sva­đa­li. Ali, Ha­ri­son je is­pao vi­še ne­go ko­rek­tan i čak su se po­ja­vi­li tra­če­vi da je član „Bitlsa” svi­rao na nji­ho­vom ven­ča­nju 1979. go­di­ne.

Sa­mo tri go­di­ne na­kon što se Pol Ma­kart­ni le­po za­ba­vljao sa Maj­klom Džek­so­nom sni­ma­ju­ći pe­smu i spot „The Girl is Mi­ne”, slav­ni mu­zi­ča­ri su se po­sva­đa­li. Raz­log je bio jed­no­sta­van – ka­da se pro­da­vao ka­ta­log „Bitlsa”, Džek­son je bio taj ko­ji je imao vi­še nov­ca i od Ma­kart­ni­ja i od Le­no­no­ve udo­vi­ce Jo­ko Ono. Džek­so­nu je pri­pao či­tav dis­ko­graf­ski ka­ta­log „li­ver­pul­skih bu­ba”, što Ma­kart­ni ni­je mo­gao da mu opro­sti. Sma­trao je da ga je Dže­ko iz­dao i pri­ja­telj­stvo me­đu nji­ma ni­ka­da ni­je oži­ve­lo iako su bi­li u ko­rekt­nim od­no­si­ma, a upra­vo je Ma­kart­ni bio je­dan od pr­vih ko­ji se ogla­sio po­sle smr­ti kra­lja po­pa.

(/slika2)Bri­tan­ska pe­va­či­ca Li­li Alen ni­ko­me ne osta­je du­žna i bez dla­ke je na je­zi­ku, što su na svo­joj ko­ži ose­ti­le ko­le­gi­ni­ce Še­ril Kol i Kej­ti Pe­ri. Ko­lo­voj je po­ru­či­la da, za raz­li­ku od nje, bar ume da pi­še i pe­va i ni­je joj po­treb­no da se uda za fud­ba­le­ra ili se ski­da da bi bi­la po­pu­lar­na. Pe­ri­je­voj je za­pre­ti­la da će sta­vi­ti njen broj te­le­fo­na na Fej­sbuk, ka­ko bi je ceo svet mal­tre­ti­rao.

Ali, ova­kvih pri­me­ra u sve­tu mu­zi­ke je bez­broj. Se­ti­mo se sa­mo su­ko­ba udo­vi­ce Kur­ta Ko­bej­na, Kort­ni Lav, sa bub­nja­rom „Nir­va­ne” Dej­vom Gro­lom. Po­sle smr­ti Ko­bej­na 1994. go­di­ne plju­šta­le su tu­žbe i jav­ne pro­ziv­ke. Kort­ni Lav je Gro­la, ko­ji je osno­vao gru­pu „Fu faj­ters”, op­tu­ži­la da je na­pa­da, da ne­ma le­gal­no pra­vo na mu­zi­ku „Nir­va­ne” i da ga je Ko­bejn uvek mr­zeo. Grol je uz­vra­tio pri­ča­ma o nje­noj za­vi­sno­sti od nar­ko­ti­ka, a „lju­bav” pre­ma Kort­ni is­ka­zao je i u pe­smi „I’ll Stick Aro­und”.

Ni u ben­du „Van Hej­len” ni­je bi­lo le­pih tre­nu­ta­ka, osam­de­se­tih su sa­sta­vi „Me­ta­li­ka” i „Me­ga­det” bi­li lju­ti ri­va­li, hip­hop zve­zde Ka­ni­je Vest i 50 Cent ima­li su pre dve go­di­ne ver­bal­ni i dis­ko­graf­ski okr­šaj, re­per Emi­nem i da­nas „pro­zi­va” ko­ga god stig­ne, a o gru­pi „Guns’n’Ro­ses” i nje­nom front­me­nu Eks­lu Ro­u­zu, ko­ji se ni­je su­ko­blja­vao sa­mo sa ko­le­ga­ma iz ben­da već i sa osta­lim mu­zi­ča­ri­ma, no­vi­na­ri­ma, fo­to­re­por­te­ri­ma, da i ne go­vo­ri­mo… Za­pra­vo, kroz isto­ri­ju mu­zi­ke ja­sno se po­ka­za­lo da „lju­ba­vi” me­đu ko­le­ga­ma ni­ka­da ni­je do­sta!

Ali, naj­tra­gič­ni­je se okon­ča­la sva­đa iz­me­đu dvo­ji­ce ame­rič­kih re­pe­ra. Su­kob iz­me­đu Tu­pa­ka Ša­ku­ra i No­to­ri­ju­sa Bi­aj­dži­ja po­čeo je 1994. go­di­ne ka­da je Ša­kur, ina­če sa Za­pad­ne oba­le, po­go­đen sa pet me­ta­ka dok je bio u mu­zič­kom stu­di­ju na Men­het­nu. Tu­pak je bio si­gu­ran da je nje­gov biv­ši pri­ja­telj, re­per sa Is­toč­ne oba­le No­to­ri­jus Bi­aj­dži, znao za na­pad i na­mer­no ga ni­je upo­zo­rio. Upra­vo za­to po­kre­nuo je la­vi­nu ver­bal­nih na­pa­da na Bi­gi­ja, a ovaj mu ni­je ostao du­žan. Dve go­di­ne ka­sni­je Ša­kur je upu­can u Las Ve­ga­su i po­sle ne­ko­li­ko da­na pre­mi­nuo je u 25. go­di­ni. Za smrt Tu­pa­ka, pre­ma ne­kim na­vo­di­ma, bi­li su kri­vi Bi­gi­je­vi „sa­rad­ni­ci”. Sa­mo šest me­se­ci ka­sni­je No­to­ri­jus Bi­aj­dži ubi­jen je u Los An­đe­le­su, što su mno­gi pro­tu­ma­či­li kao osve­tu Ša­ku­ro­vih „lju­di”.

Je­le­na Ko­pri­vi­ca