Bez paradajza ne valja
O crnom paradajzu ništa ovom prilikom, iako su posle šest godina ispitivanja na plantažama u Almeriji u Španiji uspeli da ga odgaje, da bude baš kao i onaj originalni sa Galapagosa. Pa na šta bi nam ličila čorba? Crna?
Bolje neka bude crvena kao i do sada, sa noklicama, krompirom, testeninom, kako ko voli. A može i prazna, pa uz kockice hleba prepečenog…Paradajz je stigao iz Srednje Amerike (neki, međutim, tvrde iz Južne), a u Evropu je donet posle kolonizacije Amerike. U početku se koristio kao ukrasno bilje i na njega se gledalo sa sumnjom, jer se mislilo da je otrovan. Od 18. veka ima ga dosta u zemljama Evrope, a najviše ga u tanjiru imaju Italijani i mediteranski narodi. Iako je sezonsko povrće i plodovi se beru od maja do oktobra, na pijacama i u piljarama crveni se tokom cele godine, pre svega, zahvaljujući plastenicima i staklenicima. U novije vreme uvozi se iz primorskih zemalja.
Pretpostavlja se da svaki čovek kod nas u proseku pojede oko 30 kilograma paradajza, jer crveni sjajni plodovi završe iseckani u salati, kuvani u čorbi ili supi, prženi kao dodatak uz meso… ili na polici u špajzu, u flaši, tegli, kao sok, kečap. Može da bude i oblog za bolno mesto koje bi trebalo „hladiti” ili maska za ublažavanje bubuljica.
Paradajz se preporučuje za jačanje odbrambenog sistema organizma, dijetalnu ishranu zbog toga što je hranljiv, a niskokaloričan. Sadrži jak antioksidans likopen, a oni koji ga smatraju lekom pobrajaju desetine bolesti koje se mogu njime „lečiti”. Mada uz neke boljke ne prija ni pod razno. Ipak, dobro je u svakom slučaju to što tokom prerade paradajz ne gubi glavne sastojke koji ga čine korisnim, pa ko ga voli i jede, neka navali.
Recept 1:
Vratimo se u kuhinju. Zbog čorbe, koja se kuva tako što se u litar vode stavi kilogram oljuštenog i iseckanog zrelog paradajza, mala glavica crnog luka isečena na četvrtine, lišće celera, so i začin od povrća. Ko voli može da doda i jednu šargarepu i još neko povrće. Uglavnom, posle pola sata kuvanja povrće se procedi, propasira ili izmiksira u blenderu, na najvećoj brzini, da dobro razbije semenke paradajza te se vrati u onu vodu od kuvanja. Napraviti zapršku od ulja i kašike brašna, naliti je propasiranim paradajzom, doliti još pola litre vode i čekati da proključa. U čorbu se doda pirinač, mrvice od testa (jedno jaje, malo soli i šolja brašna koji se umese u tvrdo testo i rendaju u čorbu), kuvani krompir iseckan na kockice, testenine svih boja i oblika…
Recept 2:
Prženi paradajz kojim se prelivaju testenine priprema se tako što se tri-četiri krupna paradajza oljušte, iseckaju na kockice i stave u tiganj sa maslinovim uljem da se prže. Doda se kašičica začina od povrća, bosiljak ili origano (ili oba), malo soli, bibera, i više ništa ne raditi. Ponajmanje mešati, tvrde iskusne domaćice, umesto toga samo s vremena na vreme protresti tiganj i pržiti dok ne uvri sav sok a paradajz bude pržen i gust. Dakle, posle dvadesetak minuta. I to je to. Skuvati testenine, po njima sipati prženi paradajz i odozgo posuti parmezan. Vino po volji. Pa da ne smetamo…
R. Popović