Jezički rat Slovaka i Mađara
Od našeg dopisnika
Prag, septembra – U Slovačkoj od početka ovog meseca važi dopunjeni zakon o jeziku koji odbija i oštro kritikuje polumilionska mađarska manjina, kao i vlada i javnost susedne Mađarske. To pitanje je postalo goruće u odnosima između dve zemlje i dva naroda, a s mađarske strane se nastoji na sve načine da se internacionalizuje.
Tenzija bi bila sigurno i veća da u Bratislavi nije odlučeno da se do Nove godine ne primenjuju kazne, za kršenje zakona (iznose i do 5.000 evra). Do tada bi trebalo da se iz iskustava u primeni reše neke sporne tačke, među njima i visina kazni.
Mađari u horu i en bloc odbacuju ovaj zakon koji ima racionalno utemeljenje u tome da je u Slovačkoj službeni jezik slovački i da ne sme biti potisnut iz javne upotrebe ni tamo gde mađarska manjina čini više od petine stanovništva i ima pravo na upotrebu svog jezika. Mađari ga, međutim, interpretiraju po svom, često i netačno, pledirajući za apsolutizaciju prava manjine na upotrebu (samo) svog jezika svuda i na svakom mestu. Slovaci uporno ukazuju da nisu tačne dosta česte interptretacije da će, na primer, lekar Mađar i pacijent Mađar morati da razgovaraju međusobno na slovačkom i tome slično ali se s tim nastavlja dalje. Činjenica je, ipak, što priznaje i ne malo slovačkih političara, posebno u opoziciji, da su neke stvari mogle da bude rešavane na drugi način, a ne zabranama, potkrepljenim pretnjama visokim kaznama...
Organizuju se protesti Mađara u Slovačkoj, potpisuje se peticija protiv zakona koju je već potpisalo nekoliko desetina hiljada ljudi, zvanična Budimpešta se žalila Evropskoj uniji koja je odmah elegantno oprala ruke i jasno poručila dvema svojim članicama da se radi o bilateralnom pitanju u čije rešavanje Brisel nema ni prava ni volje da se meša. Mađarski poslanici nastoje da pitanje, ipak, internacionalizuju u Evropskom parlamentu mada s malo uspeha. Savet Evrope je ponudio posredovanje koje Slovačka, naravno, ne prihvata jer smatra da je o tome Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) već rekla što je imalo da se kaže – da je zakon u skladu sa evropskim standardima. Predstavnici OEBS su, naravno, slovačkoj vladi preporučili da, ipak, delikatno postupa u ovoj stvari...
Sve to nije obeshrabrilo Mađare da podršku potraže preko okeana – u američkom kongresu u kome jaki mađarski lobi pokušava da progura rezoluciju koja bi osudila slovački zakon o jeziku. I Slovaka ima dosta u SAD, gotovo ništa manje nego Mađara, iako se radi o znatno manjem narodu, mada izgleda nisu tako dobro organizovani pa ni osetljivi na događanja u zemlji predaka...
Zakon je išao za tim da se spreče raširene pojave da su u sredinama na jugu zemlje gde Mađari često čine i većinu, svi javni natpisi na mađarskom, da se može dogoditi da kupac bude neuslužen ako se prodavcu ne obrati na mađarskom, da neko ko ne govori mađarski jednostavno ne može da se snađe. Slovaci tvrde da ima dosta Mađara koji su, držeći se prošlosti u kojoj je Budimpešta vladala Slovačkom (Felvidekom tj. Gornjom Ugarskom, kako se nekad nazivala) i nastojala da je sasvim mađarizuje, odbijaju i dalje da nauče slovački, a ako su nešto i naučili odbijaju da ga upotrebljavaju. U osnovi slično se ponašaju i neki političari u Budimpešti koji se ne osvrću na realnosti nastale 1918. Trianonskim mirom pa, na primer, isključivo direktno kontaktiraju sa mađarskom manjinom i njenim predstavnicima u Slovačkoj, zaobilazeći državne organe i predstavnike Slovačke i ignorišući takve i slične realnosti i osetljivosti na slovačkoj strani. No, sličnih pojava je bilo i u odnosima sa Rumunijom i Srbijom, mada su samo u Slovačkoj stvari otišle toliko daleko da je mađarskom predsedniku Laslu Šoljomu zabranjen pristup u Slovačku. Odnosi između dve zemlje našli su se, kako se ocenjuje na obe strane, na istorijskom dnu.
Milan Lazarević