DUŠAN LAKČEVIĆ

15. 10. 2006. 17:09

U zadnje vreme sredstva javnog informisanja obaveštavaju o organizovanom kriminalu u svim sferama društvenog života. Upotrebljavaju se razni izrazi, a najčešće je to reč mafija, koja je italijanskog porekla i označava tajno, dobro organizovano, razbojničko i pljačkaško društvo na Siciliji. Ovaj izraz postoji od 1860. U prenosnom smislu reč mafija označava udruženje ljudi sa društveno opasnim ciljevima.

Organizovano zločinačko udruživanje je oblik saučesništva, koje se sastoji u stvaranju i iskorišćavanju postojeće organizacije, bande, zavere ili drugog udruženja za vršenje krivičnih dela. Za postojanje ovog oblika kriminala potrebni su sledeći uslovi: da jedno lice stvara ili iskorišćava postojeću organizaciju, da postoji zločinački plan sa predviđenom vrstom krivičnih dela (kriminalni plan), da neko izvrši ili pokuša da izvrši bar jedno krivično delo. Organizator odgovara za sva krivična dela iz tog zločinačkog plana, kao da ih je i sam izvršio, a članovi organizacije kao izvršioci.

Savremeni kriminalitet karakteriše: 1. masovnost, 2. organizovanost, 3. porast recidivizma, 4. porast profesionalizma, 5. patološka svirepost kod krivičnih dela protiv života i tela, 6. strah i apatija kod građana.

Što se tiče organizovanog kriminaliteta treba istaći da je njegov početak dvadesetih godina prošlog veka u Americi. Tada su se pojavili gangovi za suprostavljanje 18. ustavnom amandmanu 1929, kojim se zabranjuje proizvodnja, velepromet, prodaja i ilegalno točenje alkoholnih pića (prohibicija). Ali, ova odluka američke vlade nije naišla na podršku građana. Posle toga 1933, pojavljuje se kriminal u vidu prostitucije, "reketa", ilegalnog kockanja... Organizatori zločina organizuju i "posebne službe": pravnu (advokati koji ih brane), zaštitnu (sredstva terora u borbi protiv konkurenncije), a posebno treba istaći da je nastala sprega sa državnim organima (policija, sudstvo, tužilaštvo...). Pojavljuje se kriminal "belog okovratnika", što označava službena lica koja se bogate zloupotrebom ovlašćenja.

Organizovani kriminal pojavljuje se i kod nas i sada egzistira u "punom svetlu". Takav kriminal postoji i u fudbalu! Prvo je započeo kroz nameštanje rezultata, što je bilo skoro beznačajno u odnosu na današnja dešavanja. Naime, slučajevi u Italiji su najbolji primer za to. Ovo zločinačko udruživanje u fudbalu sad se ogleda kroz pranje ilegalnog novca i ulaganje u fudbalske klubove. To je najbolji dokaz da je i na ovdašnjim prostorima od devedesetih godina pa sve do sadašnjeg vremena, veliki broj naših klubova ima za sponzore ljude iz sumnjivog miljea, ljude koji su došli do bogatstva na način koji je van tokova pravnog sistema.

Fenomen kriminala u fudbalu sada se ogleda kroz kladionice, nameštanje rezultata i prodaju igrača sa tzv. dvostrukim ugovorima: jedan za fudbalsku organizaciju, a drugi stvarni.

Kako se suprostaviti kriminalu u sportu? Donošenjem jasnih propisa, kao što država čini za druge društvene oblasti, sprovođenjem tih propisa, aktiviranjem društva, saradnjom državnih i društvenih organa i jedinstvenošću u realizovanju. Lično smatram da je po pitanju kriminala u sportu najmanje urađeno. Ovo tumačim i činjenicom da su predsednici vodećih političkih stranaka i funkcioneri državnih organa navijači i nisu svesni i ne žele da se razotkrivaju mahinacije, jer sport afirmiše državu, regije, gradove...

 

Advokat, nekadašnji Viši savetnik u Institutu za bezbednost Srbije, bivši disciplinski sudija Druge fudbalske lige