Srbi za zemlju i svemir

29. 09. 2009. 22:00

Nekoliko uzastopnih brutalnih napada na strance u Beogradu u zabrinutoj javnosti pokrenulo je i pitanja o tome kako će ubuduće stranci gledati na naš glavni grad, koliko će ga posećivati kao turisti, poslovni ljudi, umetnici na turnejama, gostujući profesori, sportski navijači...

I dalje nam, srećom, nesmanjeno rado i dobrovoljno dolaze „našijenci” iz belog sveta. Ima među njima onih vremešnih kod kojih se, po pravilu, u poznijim godinama pojačava nostalgija, uz želju da nešto od svog znanja i imanja prenesu u zavičaj. Ima i mladih koji gaje nadu da će dočekati trenutak za definitivan povratak kući jer će se i tu steći uslovi da se oni razmahnu punom snagom.

Studio B je upravo zabeležio posetu dva izuzetna jugo-Amerikanca, dva inženjera koji su učestvovali u stvaranju svemirske letelice „Apolo” i u pripremi prvog čovekovog leta na Mesec. Da stvar bude zanimljivija, od gospode Milojka – Majka Vučelića i Slavoljuba – Sema Vujića moglo se saznati da je u ovaj program NASE bilo uključeno još nekoliko stručnjaka srpskog porekla.

Gde sve ima Srba po svetu, šta rade i šta misle, godinama istrajno istražuje i zatim iznosi pred gledaoce RTS-a novinar i urednik Aleksandar Vlajković. Na samom početku ovog veka pokrenuo je autorski ciklus „Srbi u svetu” i kroz gotovo tri stotine polusatnih emisija predstavio veliki broj po raznim osnovama zanimljivih, uspešnih i zaslužnih ljudi iz srpske dijaspore.

U Vlajkovićevoj galeriji likova ima pripadnika političke i ekonomske emigracije, migranata vođenih nalozima srca, stvaralačkom radoznalošću, pa i avanturističkim porivima, iseljenika koji se generacijama drže na okupu u malim lokalnim zajednicama. Ali u njegovom fokusu su prvenstveno ličnosti koje su profesionalnom afirmacijom stekle priznati društveni status u zemljama koje su odabrale da u njima žive. To su rukovodioci naučnih instituta i šefovi klinika, „top menadžeri” multinacionalnih kompanija, izumitelji u informatičkim tehnologijama, veletrgovci, fabrikanti, prestižne arhitekte, slikari na ceni...

Krstareći širom svih pet kontinenata u potrazi za Srbima, Vlajković nikad nije propustio da im, na kraju njihove u osnovi autobiografske priče, postavi dva važna pitanja. Prvo je kako u dijaspori sačuvati nacionalni i kulturni identitet, a drugo je šta bi se od dobrih svetskih iskustava moglo preneti u Srbiju da i njoj bolje krene.

Ma koliko na prvi pogled različiti, odgovori na ova pitanja u suštini su isti. I mada je po svoj prilici njihov smisao dobro poznat i nadležnima u vlasti, pre svega Ministarstvu za dijasporu, nije na odmet ponavljati ih dok se ne primete promene.

Kao što ne bi bilo na odmet imati više ovakvih TV programa koji stvaraju kontakt između matice i dijaspore. Ako se jačanje te veze, što je opštepolitički stav, kao državni projekt sprovodi sporije nego što je potrebno, medijska komunikacija je odlično sredstvo za ubrzanje procesa. Satelitsko dopremanje ovdašnjih TV programa Srbima nije dovoljna ponuda. Imala bi se čime dopuniti. Odande – naovamo.