Javna tajna e-pošte

30. 09. 2009. 22:00

Све што путује виртуелним путевима је у коверти која се лако може отворити

Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, septembra  Kad ukucavamo SMS ili sastavljamo e-poštu, ne razmišljamo da li ono što smo napisali, bilo da je neki poslovni podatak, ili intimna poruka, možda neće videti samo oči onih kojima je namenjeno, nego i neke koje su za to zainteresovane iz ne baš dobronamernih pobuda.

Američku javnost je na to ovih dana podsetio slučaj izvesne Elene Kioni koja se zaljubila u jednog oženjenog čoveka, i otkrivši da on, pored nje, ima i druge vanbračne veze, odlučila da o tome sazna što više.

Na Internetu je naišla na oglas koji je nudio da joj za samo sto dolara obezbedi lozinku za otvaranje adrese e-pošte njenog ljubavnika. Za dodatnih sto dobila je ulaz i u elektronsku poštu njegove supruge. Na osnovu onoga što je tamo pročitala, počela je da porodicu uznemirava telefonom, koristeći jedan servis koji je njen glas pretvarao u muški. To je privuklo pažnju ovde za to nadležnih službi, stalno na oprezu zbog potencijalnih pretnji nacionalnoj bezbednosti, pa su Kioni tako ušli u trag. Uhapšena je zbog neovlašćenog upada u tuđe kompjutere i sud u državi Virdžinija osudio ju je na 15 meseci zatvora.

Ali prava je retkost da je neko tako oštro kažnjen zbog provaljivanja u tuđe kompjutere, ili hakerisanja, kako se to kaže u kompjuterskom žargonu. To jeste nezakonito po federalnom zakonu, ali se u zakonima većine federalnih jedinica tretira samo kao prekršaj. Špijuniranje elektronskih komunikacija, mobilnih poruka (svaki SMS ostaje bar za određeno vreme sačuvan u računaru mobilnog operatera), bilo institucionalno (kada se za to upotrebljava reč nadzor) ili privatno (hakerisanje), postoji još otkako su mobilni telefoni i personalni računari postali svakodnevica  već više od deset godina. Malo ko obraća pažnju na sigurnost takvog opštenja. Svi se nekako uzdamo u to što smo smislili neku lozinku, laku ili tešku, i uljuljkujemo se da smo time obezbeđeni.

To je najveća zabluda kompjuterske ere. Ništa što putuje virtuelnim putevima digitalne planete nije sigurno. Zainteresovani i kvalifikovani haker će, ako ima dovoljno znanja i strpljenja, jednom ipak rešiti zagonetku koju ste mu postavili.

 Pored servisa koji će lozinke provaljivati za pare, na Internetu je u opticaju mnoštvo saveta i besplatnih programa koji zainteresovanima omogućavaju da zaviruju u tuđe komunikacije. Tako se kradu i naše lozinke i tako naše tajne postaju dostupne i očima onih kojima nisu namenjene.

U Americi se inače ne krije da bar svaka peta velika korporacija ima radno mesto čitača elektronske pošte zaposlenih, kako bi se sprečilo curenje poslovnih tajni. U e-poštu zaviruju i tajne službe, ako smo im na meti, ali i kompjuteri kompanija preko kojih izlazimo u svet Interneta, kako bismo, na osnovu reči koje koristimo, uz naše pismo plasirali i adekvatne oglasne sadržaje.

Ako želite da nešto zaista ostane tajno, ne koristite kompjutere da to čuvate ili prosleđujete.