Da je Njumen dočekao Sema

01. 10. 2009. 22:00

Nezaboravne plave oči Pola Njumena nisu videle crvenu i zelenu boju, zbog čega mu se srušio san da postane vojni pilot, ali to nije predstavljalo prepreku da dostigne svetsku slavu kao glumac.

Milionima ljudi širom sveta, koji su rođeni sa trenutno neizlečivim poremećajem u opažanju boja, uspešno izveden eksperiment na majmunima budi nadu da će jednog dana na semaforu možda ugledati tri različite boje.

Naučnici u Sijetlu, na Vašingtonskom univerzitetu, uspeli su da genskom terapijom reprogramiraju neke receptore za boje u očima mužjaka veveričastih majmuna, koji se svi rađaju kao daltonisti, objavljeno je u časopisu „Nejčer”.

Sem i Dalton su dresirani da u mnoštvu tačkica na monitoru pronađu koncentrisane mrlje zelene ili crvene boje, a svaki pogodak je donosio gutljaj soka kao nagradu.

Prvi je testu podvrgnut Dalton, nazvan po hemičaru Džonu Daltonu, koji je na osnovu ličnog iskustva prvi opisao slepilo za boje. Nekoliko meseci nije bilo nikakvog pomaka. Svakog dana se imenjak slavnog britanskog naučnika trudio da zaradi sok, ali nije uspevao.

(/slika2)Profesor oftalmologije Džej Nic nije gubio nadu, pošto mu je iz ranijih eksperimenata bilo poznato da je potrebno oko pet meseci za reprogramiranje kritične mase ćelija receptora. Baš kada je prošlo toliko vremena Dalton je prvi, ali i svaki sledeći put pogodio „metu”. Posle nekoliko dana postalo je sasvim jasno da pogoci nisu slučajni. Kasnije je i Sem progledao u boji.

Osam odsto muškaraca i pola procenta žena na planeti ima neki od poremećaja prepoznavanja boja, koji se genetski prenose iks-hromozomom. Uglavnom ne prepoznaju nijanse zelene i crvene, a kod manjeg procenta problem su plava i žuta boja.

Profesor Nic kaže da mnoge kolege neurolozi nisu verovali da je to uopšte moguće. Oni su smatrali da je, čak i kad bi receptori radili kako treba, mala verovatnoća da se uspostavi veza između „novih” očiju i „starog” mozga.

Naučnici koji se bave opažanjem boja kažu da je priča o Semu i Daltonu neverovatna i iznenađujuća.

Džerald Džejkobs sa Kalifornijskog univerziteta u Santa Barbari smatra da je najveći uspeh u tome što je metod uspeo kod odraslih životinja. Ranija istraživanja su pokazala da posle detinjstva mozak gubi sposobnost da poveže nove vrste vizuelnih informacija.

Uspeh kod majmuna je dobra vest za ljude koji ne raspoznaju boje, ali isto tako budi nadu da bi genska terapija mogla da se koristi i za druge probleme sa vidom.