Šampioni propalih privatizacija

05. 10. 2009. 22:00

Ужице: након дипломирања у неком од универзитетских центара, у родни град се враћа свега 2,5 одсто младих (Фото С. Јовичић)

Užice – Privatizacija u Užicu stigla je na korak do završetka (novog vlasnika, posle dve neuspele aukcije, čeka još samo preduzeće „24. septembar”), a bilans nakon podvlačenja crte je u najmanju ruku porazan.

Od 25 po važećem zakonu privatizovanih preduzeća, u čak 11 slučajeva kupoprodajni ugovori su raskinuti, a novih kupaca nema. Bezmalo, svaka druga privatizacija je propala i po tome su, prema podacima Veća Samostalnog sindikata za više opština Zlatiborskog okruga, Užičani neslavni prvaci države.

– Preduzeća nestaju, jer Agencija za privatizaciju njihove nevolje produžuje unedogled, pa im sva imovina obično ode pod hipoteku. Novi vlasnici koji su firme vodili putem propasti nikome ne odgovaraju, a izneverena su i očekivanja da će država takvim preduzećima makar povratiti sredstva koja je dobila njihovom prodajom. Ceh plaćaju radnici tih firmi, koji su prinuđeni da se zarad obezbeđivanja egzistencije snalaze kako znaju i umeju, a oni koji su pred penzijom sa zebnjom čekaju da li će im se i kada uplatiti nedostajući porezi i doprinosi – kaže za naš list predsednik Veća Samostalnog sindikata Zlatiborskog okruga Petrašin Drulović.

Početkom septembra, samo u jednom danu, Trgovinski sud u Užicu uveo je stečaj u čak 11 preduzeća sa područja Zlatiborskog okruga. U četiri slučaja radilo se o užičkim firmama.

– U loše privatizovanoj Fabrici kože, koja ima osamdesetogodišnju tradiciju, dugovi su bili toliki da je sve otišlo na doboš. U vlasništvu kožara ostao je samo most preko reke, koji i žitelji tog dela grada koriste, pa su radnici, ne nalazeći drugog načina da dođu do zarađenih plata, hteli da taj most prodaju – ističe Drulović, dodajući da u propalom preduzeću „Zlatiborka” Akcijski fond četiri godine nije imenovao zastupnika kapitala.

– Kada su gradske službe nedavno rušile objekte kako bi raskrčile prostor za novi parking plac, uklonjen je i objekat „Zlatiborke” u kome je bila kompletna dokumentacija firme i njenih zaposlenih. Tako su radničke knjižice završile na deponiji, pa je izvršen stečaj pre stečaja. Zvanično, stečajni postupak u preduzeću „Zlatiborka” je otvoren, ali će, izgleda, odmah biti obustavljen, jer je imovina firme manja od troškova postupka – navodi Drulović, napominjući da postoji i nekoliko preduzeća koja je mimoišao usud loše privatizacije:

– „Jedinstvo”, „Impol Seval”, „Putevi” i „Valjaonica bakra” imaju posla i odolevaju krizi. Ali, mada u ovim firmama radnici ostvaruju natprosečne radne rezultate i visoku produktivnost, njihove plate su niže od primanja zaposlenih u državnim ustanovama – naglašava Petrašin Drulović.

Branko Pejović

---------------------------------------------

Desetkovani tekstilci

Od nekadašnjih 17.000 industrijskih radnika u Užicu, danas ih je ostalo oko 5.000, sa tendencijom daljeg smanjenja tog broja. U tekstilnoj industriji je, recimo, radilo 4.600 ljudi, a ostalo ih je samo 360. Istovremeno, rastao je broj zaposlenih u ustanovama koje se finansiraju iz budžeta. U zdravstvu Zlatiborskog okruga je sada 2.680 radnika, a u prosveti 1.400. U Užicu je trenutno 16.270 penzionera na 24.550 zaposlenih.

– Šanse za mlade da zasnuju radni odnos su minimalne, pa stoga ne čudi podatak da se svega 2,5 odsto Užičana vraća u svoj grad nakon diplomiranja u nekom od univerzitetskih centara – kaže Petrašin Drulović.