Najskuplje radnje u Beogradu

14. 10. 2009. 22:00

Разлика у ценама у „Фамилија маркетима”

Kada stanovnik Leskovca krene u mesečnu nabavku u supermarket napuniće frižider za manje novca nego Beograđanin. Žitelj prestonice istu korpu plaća više nego jedan Leskovčanin, Kruševljanin ili Nišlija. Većina potrošača odavno sumnja, a trgovci za „Potrošačku politiku” sada to i potvrđuju – cene u istom trgovinskom lancu razlikuju se od grada do grada.

Razlozi što, na primer u istom prodajnom objektu „Familija marketa” u Beogradu i Bajinoj Bašti cene osnovnih životnih namirnica nisu iste, brojni su. Najčešće je reč, objašnjavaju ekonomisti i trgovci, o prilagođavanju standardu lokalnog stanovništva, različitim dobavljačima sa kojima sarađuju, ali i maržama, prometu i ceni zemljišta ili zakupa objekata koji nisu svuda isti.

U velikim trgovinskim lancima cene namirnica variraju u proseku oko sedam odsto od grada do grada, tako da ima proizvoda koji svuda isto koštaju, ali i onih čije se cene kod istog trgovca razlikuju i do 15 ili čak 20 odsto.

U kompaniji „Merkator S”, koja u Srbiji posluje kroz prodajne objekte „Roda” i „Merkator”, objašnjavaju da su razlike u cenama rezultat kontinuiranih analiza tržišta u celoj zemlji. Nastoje, kako kažu u slovenačkom trgovinskom lancu, da ponudu asortimanom proizvoda i cenom prilagode kupcima u svakoj lokalnoj sredini.

– Kupovna moć stanovništva jedan je od značajnih faktora koji utiče na formiranje cene proizvoda, tako da cene pojedinih artikala, u zavisnosti od grada i od toga da li je u pitanju „Merkator” ili hipermarket „Roda”, variraju i do sedam odsto – objašnjavaju u „Merkatoru S”.

Slično je i kod drugih trgovaca. Gotovo svako ima jedan cenovnik za prestonicu, a drugi, najčešće jeftiniji, za unutrašnjost.

U „Familija marketu”, koji ima prodajne objekte u devet gradova u Srbiji, objašnjavaju da imaju tri cenovna razreda koja primenjuju u zavisnosti od regiona. Razlike u cenama u ovom trgovinskom lancu iznose u proseku od tri do sedam odsto, a najčešće je, kažu, reč o mleku, hlebu i mesu.

(/slika2)– Pre otvaranja svakog prodajnog objekta napravimo analizu tržišta i odredimo kom cenovnom razredu će pripadati novi supermarket. Uzimamo u obzir i statističke podatke koji se odnose na standard građana i visinu zarada u regionu. Praćenje tržišta ne prestaje ni kada otvorimo objekat, jer i kada novi supermarket počne sa radom mi nastavljamo da pratimo tržište sve dok ne nađemo odgovarajuću cenu artikala koja će biti pristupačna lokalnom stanovništvu – objašnjavaju u „Familija marketu”.

Jasno je da svaki trgovac pažljivo prati tržište, kroji cenovnike i tako se bori sa konkurencijom. Najbolja formula za privlačenje potrošača je zaviriti u njihov novčanik, odnosno ponuditi im robu koju mogu da priušte. Prosečnom potrošaču, ipak, malo znače objašnjenja ovakvih detaljnih analiza koja praktikuju svi trgovci. Ali, zato svaki građanin lako primećuje razlike u najjeftinijoj vekni hleba koja u beogradskim supermarketima košta 28 dinara, a u kruševačkim 23 dinara. I dok su tek nedavne promene na tržištu ulja oborile cenu zejtina u prestonici sa oko 124 dinara na ispod 85, Kruševljani odavno pohode hipermarket „Dis” u ovom gradu zbog litra suncokretovog ulja koje već mesecima košta manje od 100 dinara.

Trgovci objašnjavaju da na varijacije u cenama utiču i dobavljači. Najveće razlike su, kažu, kod proizvoda koji se prodaju samo u određenim gradovima, odnosno koje nabavljaju od lokalnih proizvođača.

– Tako je, na primer, mleko „Leskovačke mlekare” jeftinije od svih ostalih mleka u našoj ponudi, ali ono može da se kupi samo u Leskovcu. Slično je i sa hlebom i mesom, koje takođe dobijamo od lokalnih dobavljača, pa je jeftinije nego u Beogradu – kažu u „Familija marketu”.

Da na razlike u cenama kod istog trgovca u različitim gradovima ne utiču samo standard lokalnog stanovništva i dobavljači već i drugi faktori, objašnjava Milan Zuber, direktor CBA, nacionalnog lanca udružene trgovine Srbije, koji posluje u više od 20 gradova kroz sve prodajne objekte, od mini do hipermarketa.

– Pri određivanju cena prevashodno uzimamo u obzir veličinuprodavnice. Laički rečeno, najbitnije nam je da li je reč o maloj komšijskoj radnji ili o velikom prodajnom objektu. Kako veličina marketa utiče na ponudu i promet, zbog toga i cene variraju u pojedinim gradovima – kaže Zuber.

On nije mogao da precizira koliko tačno iznose te razlike, ali dodaje da one nisu drastične.

– Cene osnovnih životnih namirnica u marketima u Beogradu ili u „Jukomercu” u Kruševcu, koji je takođe deo našeg maloprodajnog lanca, nisu velike. Ali, zato se promet razlikuje. Prosečan račun u Beogradu dvostruko je veći nego u unutrašnjosti – kaže Zuber.

Ima i trgovaca koji ne slede ovu praksu i, kako kažu, ravnopravno tretiraju sve potrošače u Srbiji. U „Disu” koji ima hipermarkete u sedam gradova u Srbiji i više od 300 franšiznih maloprodaja različite veličine, ne kroje različite cenovnike.

– Cenovna politika je apsolutno ista za svaki grad u Srbiji, bez obzira na površinu prodajnog objekta – objašnjava Ivan Šuleić, direktor marketinga trgovinskog lanca „Dis”.

I u „Intereksu” su cene iste u svim prodajnim objektima i u svim gradovima. Ipak, i kod francuskog trgovca postoje „tanane” razlike.

– Ima variranja kod nekih artikala, ali uzrok tome nisu drugačiji mehanizmi formiranja cena u različitim gradovima, već do toga najčešće dolazi zbog poručivanja robe od dobavljača u različito vreme. Tako jedan objekat kupi robu po starom cenovniku, a drugi već sutradan po novom. Dešava se i da organizujemo lokalnu akciju samo u jednom gradu, pa dođe do mimoilaženja u visini cena – kažu u „Intereksu”.

Ekonomisti smatraju da je logično da politika formiranja cena bude uslovljena kupovnom moći stanovništva. A kako prosečna zarada u Beogradu iznosi nešto manje od 40.000 dinara dok, na primer, u Bajinoj Bašti, Čačku ili Nišu ne prelazi 30.000 dinara, jasno je otkud razlike u cenama kod istih trgovaca u različitim lokalnim sredinama. Stručnjaci ovu pojavu ne objašnjavaju samo razlikama u standardu stanovništva. Uzimaju u obzir i navike lokalnih potrošača, kao i visinu marži.

– Svaki trgovac ima pravo da formira cene onako kako on želi. A kako Beograd može da podnese veće marže nego gradovi u unutrašnjosti u kojima se lošije živi, logično je i da su cene više – zaključuje Aleksandar Stevanović iz Centra za slobodno tržište.

Stefan Despotović

------------------------------------------------

Razlike i u potrošnji

Osim cena, i potrošnja se razlikuje od grada do grada. Trgovci kažu da se potrošačka korpa razlikuje po broju i vrsti artikala.

– U manjim mestima potrošači ne kupuju proizvode koje sami pripremaju, poput ajvara ili džema, i uglavnom pazare domaće proizvode koji su jeftiniji – objašnjavaju u „Familija marketu”.

I u „Intereksu” kažu da postoje razlike u potrošnji u gradovima i te razlike objašnjavaju veličinom objekata, konkurencijom i navikama potrošača.

– Mnogi su u manjim gradovima i dalje privrženi kupovini u komšijskim radnjama – kažu u „Intereksu”.