Irska se smeši Evropi

19. 10. 2009. 22:00

Dok sam početkom oktobra boravio u Irskoj, kada je ova zemlja sa 4,2 miliona stanovnika glasala za složen i nametljiv novi ustav EU, pomislio sam na Srbiju.Oko 67 odsto irskih birača prihvatilo je taj ustav, što je značajna promena u odnosu na 53 odsto birača, koliko je istu reformu odbacilo 2008. Otprilike u isto vreme suprotno se dogodilo u Srbiji, gde je podrška EU opala sa 74 odsto na 60 odsto.

Bilo je i iznenađujućih analogija: velika većina i Iraca i Srba vidi u EU kombinaciju spasa i utočišta u trenutku recesije. Za mnoge je ona, čini se, i jedna vrsta političke sigurnosne mreže.

Sem toga, i u Irskoj, koja je ušla u EU 1973. i u Srbiji, koja pokušava da joj se pridruži već skoro deceniju, čitav koncept „unije” zemalja u evropskom prostoru pod velikim je oblakom mita i propagande.

Kada sam 1971. bio u Irskoj kao dopisniki pitao ljude o tadašnjem Evropskom zajedničkom tržištu, Brendan Link, farmer iz Tulaganoge, rekao je: „Evropljanin? Ja sigurno nisam!.. Mi geografski jesmo u Evropi, ali smo po običajima dovoljno daleko da kažemo da smo Irci. Ne marimo za jednoobraznost”.

Ovakvih stavova bilo je sve manje kako je Irska doživljavala ekonomski uspon između 1995. i 2007, popularno nazvana „keltskim tigrom”, iako promena nije bila dovoljna da birači prvi put prihvate reformu EU . Bila je potrebna svetska recesija udružena sa velikim propustima vlade da Irci promene mišljenje, suočeni sa rastućom nezaposlenošću, krahom firmi i tržišta stanogradnje.

Irci su početkom oktobra glasali, u suštini, praznim novčanicima. Brendan O’Konor, kolumnista „Sandej indipendenta”, napisao je da je njegova nacija zapomagala „Privij me na svoje grudi, mama Evropo” i da je ta molba zapravo značila: „Hoće li nas neko konačno uzeti? Bilo ko? Ne marimo ako ste Evropljani i ako vam ne verujemo...”.

Što se tiče Srba i Srbije, oni su postali suštinski deo Evrope pre 800 godina u religiji, arhitekturi, pravnom mišljenju i ostalim civilizacijskim kategorijama. Ipak, otomanska okupacija je to praktično izbrisala. Čak i sada mnogi germanski i neki američki intelektualci skloni su da Srbe posmatraju malo drugačije od ostalih (takvu reputaciju kroz istoriju dele sa Ircima).

Imam utisak da je za mnoge građane – ne samo Srbe ili Irce – osnovni problem članstva u EU njihov identitet.

Naravno, sjajno je kad možeš da putuješ svuda. U Irskoj sam upoznao mlade ljude iz Litvanije, Poljske, Slovačke, Mađarske, Gane i Tajlanda, koji su došli da nađu posao i da ga sačuvaju. Svi kažu da su dobro primljeni, ali većina će se verovatno vratiti u domovinu. U Irskoj je originalni irski galski jezik postao bezmalo obavezan, bez obzira na to što i dalje preovlađuje engleski.

Srbi sa svojim jedinstvenim pismom i jezikom imaju slične probleme u pogledu pridruživanja Evropi. Oni moraju i tražiće načine da sačuvaju svoj identitet u novim okolnostima na svom delu kontinenta.

Uostalom, otkad se Evropa smatra kontinentom? U engleskim spisima s početka 17. veka čak je i Irska nazivana „kontinentom”. U opštoj upotrebi kontinent označava veliku zemljišnu masu kao što su Evropa ili Afrika tek od početka 18. veka. A opet, i danas je diskutabilno gde se Evropa završava na istoku i gde počinje Azija.

U međuvremenu, definicija Irske zavisiće od Iraca, a definicija Srbije zavisiće od Srba više nego od bilo kog drugog.

dugogodišnji dopisnik ,,Njujork tajmsa“ sa Balkana