Dve sezone jednog musketara
Београђанин из Сен Галена: Роберт Бокор
Beogradska filharmonija, večeras na Kolarcu, ulazi u svoju 86. sezonu, koja će publici ponuditi 30 koncerata. Njen glavni programski kreator je Robert Bokor, nekad beogradski đak i student, a danas violinista, i dirigent internacionalne karijere, ali i umetnički direktor Beogradske filharmonije. Zanimljivo je da je sa ovim orkestrom kao solista nastupao kada mu je bilo samo 11 godina. I danas je on, evo, sa njima, premda mu je glavna adresa u švajcarskom gradu Sen Galenu.
Po čemu bi se mogla pamtiti sezona koja počinje?
Ako je naš slogan sezone „U inat svima i uprkos svemu” u širokim krugovima doživljen kao politički, ja zadržavam pravo da ga doživljavam poetički, pa kažem: uprkos programskom mejnstrimu, od čijih klišea se u ovoj sezoni pomičemo još više. Biće tu i kod nas zapostavljenih, ili čak neizvođenih, dela vrhunske literature, zatim nekoliko neobičnih solističkih instrumenata i nekonvencionalnih izvođača. Najvažnije je, međutim, da će nastupati izvođači na koje godinama čekaju i u većim muzičkim centrima. Praveći program, vodili smo se jednom šizofrenompozicijom Beograda. Naime, po finansijskoj podršci koju Filharmonija uživa, on više liči na Kabul nego na Njujork, London i Berlin, ali onaj svet koji svakog petka napuni našu salu, po svojim standardima i visokim zahtevima, ne zaostaje za publikom velikih svetskih centara. A takva publika obavezuje vas mnogo više nego što, recimo, ovdašnji birači obavezuju političare ili TV gledaoci svoje emitere.
Za vas kažu da ste ona glavna „veza” za kontakte sa velikim muzičkim imenima. Koje su to reči i načini da ih zainteresujete za koncert na Kolarcu, sa Beogradskom filharmonijom?
Moji kontakti sa mnogim umetnicima su višegodišnji, samo što mnogima od njih ranije nije na pamet padalo da dođu u Beograd. Biću neskroman: zahvaljujući Filharmoniji, Beograd je danas grad u koji svetski muzičari rado dolaze. Moja uloga i zadovoljstvo kao umetničkog direktora sastoje se u tome da nekim značajnim muzičarima naš grad pokažem na mapi, i da ih svi zajedno ne razočaramo.
Neke zvezde nam se i vraćaju. Zašto?
Pretpostavljam zbog toga što ih nismo razočarali. Nažalost, Beograd po svojoj infrastrukturi i izdvajanjima za pravu kulturu još nema status velikog evropskog kulturnog centra, po svojoj kulturnoj strategiji on je više Vudstok nego Berlin, nema pravu koncertnu salu, niti u finansijskom smislu želi da izađe u susret velikim umetnicima klasične muzike. Ali te nedostatke nadoknađuje ljudskim faktorom: izuzetnom publikom, gostoprimstvom, izvanrednom energijom mladog orkestra Beogradske filharmonije i vizijom. Ta ljudska magija, taj naš „u inat i uprkos” jeste ono što te umetnike vuče da nam se uvek vraćaju.
U programu ove sezone vidimo i vaše ime...?
Da, u saradnji sa trojicom svojih kolega izuzetnih violinista – Stefanom Milenkovićem, Hagajom Šahamom i Itajem Šapirom – imaću čast da izvedem Maurerov koncert za četiri violine, ili četiri musketara, kako ga u šali zovemo. I to sa jednim od najvećih legendi dirigovanja ser Nevilom Marinerom. Za one koji ne prate previše klasičnu muziku, reč je o čoveku koga se sećamo iz Formanovog „Amadeusa”, u kome je dirigovao muziku za film i bio muzički supervizor.
U Budimpešti ste upravo svirali na otvaranju sezone MAV orkestra,aza koji dan čeka vas koncert u zemlji najlepših violina – Italiji?
Da, nastupam u zemlji najčuvenijih graditelja violina sa Rimskim simfonijskim orkestrom, a odmah posle idem u Izrael, zemlju čuvenih violinista – Perlmana, Cukermana, Minca, Šahama... Sledeće godine me očekuju koncerti u Rumuniji, Nemačkoj, Austriji, Švajcarskoj, Francuskoj, Severnoj i Južnoj Americi, Koreji, zatim saradnja sa čuvenom violinistkinjom Sarom Čang, kao i nastup sa Berlinskim filharmonijskim kamernim orkestrom u sali Berlinske filharmonije. Ali, između svega toga, čeka me najveće zadovoljstvo rada u Beogradu.
Da ste samo čovek iz publike, ali koji zna da kupi pravu ulaznicu, šta biste najpre izabrali iz ponude ove 86. sezone?
Teniskim rečnikom, ova naša sezona je gren slem turnir, gde će se pojavljivati sama elita umetnika. Naravno, nikako ne bih propustio već pomenutog ser Marinera, ali ni spektakularnu čelistkinju Sol Gabete, originalnog violinistu Žila Apapa, virtuoza na trubi Sergeja Nakarjakova, najtraženijeg hornistu sveta Radeka Baboraka, oboistu Alekseja Ogrinčuka. Osim njih, vraćaju se i naši stari miljenici pijanista Beri Daglas, zatim dirigenti Uroš Lajovic i Fabris Bolon, čelistkinja Maja Bogdanović i koncertmajstor Miroslav Pavlović. Ima ponešto za svakoga, a nije rijaliti šou.
Muharem Šehović
---------------------------------------------------
Premijera „Arhaične scene”
Na prvom koncertu u sezoni dirigovaće Uroš Lajovic, solista je poznati izraelski violinista Hagai Šaham, a nastupiće i Hor Obilić–Krsmanović.
Publika na Kolarcu večeras će prisustvovati premijernom izvođenju „Arhaične scene” Dušana Radića, a povodom 80 godina života našeg istaknutog kompozitora. Hagai Šaham, koji ima status stalnog gostujućeg soliste (jedna od novina ove sezone), predstavlja se Sibelijusovim Koncertom za violinu i orkestar, a pomenuti hor će sa Beogradskom filharmonijom izvesti dve svite iz Ravelovog baleta „Dafnis i Kloe”.
---------------------------------------------------
I knjiga o Mehti
Malu izdavačku delatnost Beogradske filharmonije u novembru će uvećati jedna zanimljiva knjiga – autobiografija Zubina Mehte. Slavni dirigent ustupio im je autorska prava i, kako reče čelni čovek ove kuće Ivan Tasovac, ostvareni prihod ide u Fond Filharmonije.