Kriza i automatizacija
Da bismo mogli da odgovorimo na pitanje kako naći izlaz iz svetske finansijske krize uporedićemo krizu iz tridesetih godina i ovu današnju.
Najpre, kako je i zašto tridesetih godina kriza nastala baš u Americi? Posle Prvog svetskog rata naglo se razvila proizvodnja mašina i uređaja, što je zamenilo pokretanje tih uređaja na ručni pogon. Posledica toga bila je ogroman višak radne snage. Stvorena je armija nezaposlenih. Na drugoj strani, povećan je broj bogataša koji su posedovali mašine i uređaje. Njih je država oporezovala i tim novcem su finansirani javni radovi koji su uposlili nezaposlene. Porastom broja mašina i uređaja javila se potreba za zapošljavanjem stručnih radnika, ali sada s većim platama, jer mašine su proizvodile više. Tako je uspostavljena ravnoteža, postepeno je smanjen broj nezaposlenih i – rešena kriza iz tridesetih godina.
Danas imamo sličnu situaciju: uvođenjem automatizacije, gde radnik ne upravlja mašinom nego je samo pušta u pogon nastaje veliki broj nezaposlenih.
Sadašnja kriza je, međutim, izbacila sistem iz ravnoteže i pored svih ekonomskih intervencija, što upućuje na zaključak da one nisu pogađale suštinu problema, a suština je – u nezaposlenosti.
Najbolji primer je automobilska industrija. U njoj je ostvaren najviši stepen automatizacije i robotike. Ali došlo je i do poremećaja u proizvodnji i prodaji. Uvođenjem automatizacije ne samo u fabrikama automobila već i u svim drugim pogonima ogroman broj ljudi iz prateće industrije ostaje bez posla. Da bi održale auto industriju države su uložile velika sredstva. Sve ovo dešava se i u drugim delatnostima, npr. u proizvodnji stanova i odgovarajućih materijala (opeka, keramika, metali), u poljoprivredi (kombajni, traktori, priključne mašine), u domaćinstvima (frižideri, šporeti, veš mašine)... Gotovo da nema oblasti u kojoj se ne primenjuje automatizacija. Ona je ušla u sve pore društva, ali je i veliki broj ljudi ostavila bez posla.
Automatizacija, međutim, povećava produktivnost do neviđenih razmera i na tržište izbacuje ogromne količine robe koja zbog toga mora biti znatno jeftinija tako da poveća standard ljudi.
Izlaz iz ove krize mogao bi da bude u skraćenju radnog vremena, kako po broju dana u nedelji, tako i po broju sati u jednom danu. Zatim, u uvođenju više smena, kako u proizvodnji, tako i u administraciji. Jer automatizacijom se ostvaruje velika dobit kojom se može sve pokriti. Verovatno će u početku biti problema zbog velikog broja učesnika u procesu odlučivanja, kada svako želi da zadrži profit i više cene, pa se teško prilagođava novoj realnosti. Zbog toga države svojom poreskom politikom regulišu stanje sve dok se sistem ne vrati u ravnotežu.
dr tehničkih nauka, bivši rektor Univerziteta u Novom Sadu