„Vruća stolica" za Baraka Obamu

29. 10. 2009. 22:00

Курт Елинг: Тек када сам први пут отишао у џез клуб, схватио сам колико је та сцена лепа

Beograd je mesto sa značajnom istorijom, a siguran sam da je i prestonica kulture i radujem se što ću ga videti po prvi put. Na koncertu ćemo svirati pesme sa moje poslednje ploče „Dedicated to you”, izvodićemo i džez standarde, ali priredićemo i neka iznenađenja za publiku. Ovo su reči možda i najpoznatijeg džez pevača današnjice, Kurta Elinga, koji će se u nedelju uveče prvi put predstaviti beogradskoj publici. Američki pevač će zatvoriti 25. po redu Beogradski džez festival u Zadužbini Ilije M. Kolarca.

Eling, izdanak slavne čikaške škole, iza sebe ima devet albuma. „Vašington post” je svojevremeno napisao da svet džeza ne pamti tako smelog, dinamičnog i interesantnog pevača kakav je Kurt Eling. Osim što je jedan od najuspešnijih džez pevača, on i piše, komponuje, radi za pozorište. Svestran je jer, kako kaže u intervjuu za „Politiku”, voli da istražuje različite forme umetnosti.

Interesovanje Kurta Elinga za muziku poteklo je od njegovog oca koji je bio crkveni muzičar. Međutim, nije mu bila ambicija da se bavi džezom.

– Slučajno sam počeo da se družim sa džezerima, ali nisam znao mnogo o džezu. Tek kada sam prvi put otišao u džez klub, shvatio sam koliko je ta scena lepa. Kada sam to otkrio znao sam da želim da se posvetim džezu. Usledilo je školovanje, ali uprkos obrazovanju morao sam još mnogo toga da uradim i savladam da bih razumeo džez na pravi način.

Poslednji Elingov album, snimljen na koncertu u „Linkoln centru”, inspirisan je radom dvojice džez velikana – Džona Koltrejna i Džonija Hartmana na njihovom istoimenom albumu, klasiku iz daleke 1963. godine.

– Mi smo taj materijal izvodili na nekim koncertima. Ali, nisam imao ideju da ga snimim dok diskografska kuća to nije zatražila. Rado sam prihvatio da to ovekovečimo na albumu. Bilo je i veliko uzbuđenje snimiti to u „Linkoln centru”. Uostalom, kao i svaki džez muzičar koji drži do sebe i ja ću reći da je Džon Koltrejn vitalan za tradiciju, on je u džez uneo unikatne i suštinske elemente i darivao ih svima nama.

Eling je osam puta nominovan za Gremi nagradu, a magazin „Daunbit” ga je deset puta stavio na vrh liste najboljih muških džez vokala. Takva priznanja, po njegovim rečima, znače umetnicima, ali nikako nisu presudna.

– Verujem u muziku koju pravim još u trenucima nastajanja. Poštujem pažnju javnosti, jer se trudim da održim u životu tradiciju džez pevača i ta uloga je veoma značajna. Zato priznanja ne shvatam kao nešto što pripada samo meni, već toj tradiciji i ostalim džez pevačima.

Na pitanje šta je budućnost džeza, naročito u ovom digitalnom dobu, kada muzički sistem kakav znamo gubi bitku sa Internetom, odgovara:

– Na tom polju ima toliko stvari koje moraju da se reše. Mislim da bih morao da budem neki biznismen ili poslovniji čovek, nego što jesam, da bih znao odgovor na to pitanje. Mislim i da se mnogi drugi ljudi pitaju kakav će odgovor biti. Ali, siguran sam da će muzika pronaći svoj put i da će svaki umetnik ponaosob donekle odrediti taj put. Mislim da postoji i elemenat šanse u tome šta će biti sa novim tehnologijama. U tom smislu je bitna uloga svakog umetnika.

Godinama se u javnosti borio protiv Džordža Buša i njegove politike, čak i pre nego što je postao predsednik SAD. O tome da li je danas zadovoljniji i koliko se Amerika promenila, Eling priča:

– U mnogim stvarima promenila se suštinski. Naročito u namerama i sećanjima na vrhunske ideale koji su je nekada krasili. Međutim, radi se o velikoj državi koja se mora promeniti i dovesti u bolje stanje. Buš i njegovi prijatelji smestili su nas u duboku rupu, zapravo ceo svet su oterali u provaliju, i ne može se očekivati da se izvučemo iz toga za šest ili osam meseci. Ali, gajim veliku nadu i verujem da smo prave osobe stavili na prava mesta. Lako je biti, kako to mi u Americi nazivamo, „armchair quarterback” (osoba koja je sigurna da može doneti bolje odluke od trenera ili igrača dok gleda sport na televiziji). U svakom slučaju, manje žalim što je Barak Obama u „vrućoj stolici”, nego da sam ja tu. Džordža Buša i Dika Čejnija da i ne pominjem!

Jelena Koprivica

-------------------------------------------------------

Omaž Diziju Gilespiju

Legendarni američki muzičar Dizi Gilespi bio je najčešći strani gost Beogradskog džez festivala. Prvi put bilo je to 1971. godine, a poslednji 19 godina kasnije. Sa pet nastupa on je rekorder po broju učešća na ovoj džez svetkovini. Upravo zbog toga, drugi dan džez festivala biće u znaku sećanja na čuvenog džezera. Na sceni Doma sindikata večeras će se publici predstaviti Dizijevi dugogodišnji saradnici, okupljeni u sastavu „Dizzy Gilespie All Stars”.

Basista ovog sastava Džon Li za „Politiku” kaže da večeras publika može očekivati dobru muziku u tradiciji Dizija Gilespija i svojevrsni omaž ovom vrsnom umetniku.

Li podseća da je Dizi bio muzički genije, ali kaže i da je bio veoma zabavan i brižan čovek.

– Dosta je vremena provodio sa mladim muzičarima i uživao je u tome da ih uči svemu što je znao o džezu. Širio je svoja znanja i iskustva do poslednjeg trenutka.

Na pitanje kako su posle Gilespijeve smrti odlučili da nastave rad kao sastav „Dizzy Gilespie All Stars” naš sagovornik odgovara:

– Svima nama je njegova smrt teško pala, ali on je dugo bio bolestan i znali smo šta će se desiti. Ali, takođe, znali smo i da bi bio razočaran da prestanemo da sviramo.

J. K.