Posle Sanadera poplava afera
Od našeg stalnog dopisnika
Zagreb, 31. oktobra – Posle mene potop! Ova poznata politička izreka iz prošlosti koja simbolizuje ponašanje državnika koje nije briga šta će se desiti sa onima kojima su vladali posle njihovog odlaska s vlasti simbolično se može primeniti i na aktuelna zbivanja u Hrvatskoj. Posle iznenadnog povlačenja Ive Sanadera sa svih funkcija pre nekoliko meseci počele su naglo da se otvaraju i gomilaju velike afere sa aromom novca, što mnoge učvršćuje u njihovim dosadašnjim sumnjama da ih je dotični, dok je bio za državnim kormilom, prigušivao i „pokrivao”. Zašto – pokazaće vreme, a sve ih je više onih koji smatraju da znaju i taj odgovor.
Neugodne afere koje već iz temelja potresaju vladu ne samo da se gomilaju, već se u poslednje vreme događaji značajni po ovu zemlju tako zgusnuto zbivaju da ih je u najširoj javnosti sve teže pratiti.
Finale je izgleda bilo krajem protekle nedelje kada je istog dana vlada prihvatila ostavku svog potpredsednika Damira Polančeca zbog afere „Podravka” i raspisala predsedničke izbore za 27. decembar (drugi krug ako ga bude za 10. januar, a Mesiću mandat ističe 18. februara), a istovremeno se nosila sa žestokim kritikama zbog prihvatanja sporazuma o arbitraži sa Slovenijom oko sporne granice na Jadranu.
Dan ranije ministar finansija Ivan Šuker je u Americi prodao državnih obveznica za 1,5 milijardi dolara s dospećem od 10 godina i s kamatom od 6,75 odsto, što je predstavljeno kao veliki uspeh Hrvatske „u ova krizna vremena”, iako je ona već odavno najzaduženija zemlja u regionu. Kritičari tog „velikog uspeha”, međutim, ukazuju na podatak da je Litvanija nedavno svoje državne obveznice prodala po kamati od 4,75 odsto i s dospećem za pet godina, što je za Hrvatsku danas nedostižno.
I nije to sve. Dajući ostavku zbog senke „Podravkine” afere Polančec je istog dana pred novinarima odapeo otrovne strelice na predsednika Mesića tvrdnjom da je upravo dotični kod „Podravke” ishodio kredit od 65 miliona kuna (devet miliona evra) za splitski SMS u vlasništvu Srđana Mladinića, čime je i započela ta afera, jer se zbog činjenice da to preduzeće nije moglo da otplaćuje toliki novac posumnjalo u prave motive tog aranžmana. Štaviše, onako usput Polančec je „očešao” Mesića i tvrdnjom da je svom navodnom rođaku Žarku Pavlini pomogao oko kupovine odmarališta u Pirovcu.
Mesić je odmah demantovao obe tvrdnje, ali su se tako „rodile” još dve potencijalne afere. Za kredit je rekao da je Mladinića uputio da se obrati „Podravci” kada mu se ovaj požalio da je u teškoćama, ali mu je on odgovorio da je od njih već dobio 65 miliona kuna. Za odmaralište u Pirovcu je naveo da nije ni znao da se prodaje, a kakav mu je Pavlin rođak ovako je objasnio: on je suprug nećake moje maćehe (Mesiću je kad je bio mali umrla majka).
U celoj ovoj gužvi i napetostima koje ovih dana vladaju u hrvatskoj vladi i dalje najstaloženije deluje ona od koje se to najmanje očekivalo – premijerka Jadranka Kosor i sa smeškom na licu kao neprikosnoveni gospodar svog domaćinstva čisti za svojim prethodnikom ono što je on gurnuo pod tepih. Smenila je rukovodstvo Hrvatske elektroprivrede zbog sumnjivih poslova milionske vrednosti, „pustila niz vodu” donedavnog ministra odbrane i Sanaderovog štićenika Berislava Rončevića protiv koga je takođe ovih dana podignuta optužnica zbog štetne kupovine vojnih kamiona po najskupljoj varijanti, ministar spoljnih poslova Gordan Jandroković je na očiglednom ledu zbog po Hrvatsku štetne odbrane Tompsona od zabrane ulaska u Švajcarsku, pomerila je u stranu još neke verne Sanaderove kadrove, a sada je ljubazno primila očigledno isforsiranu ostavku i potpredsednika vlade Polančeca. Već u sredu čeka je u Helsinkiju potpisivanje sporazuma o arbitraži sa Slovenijom, za koji je već pripremila prihvatanje u Saboru i pored žestokih kritika od kojih neke idu i do optužbi za veleizdaju zbog navodnog ustupanja dela hrvatske teritorije.
Nekadašnja „Suzana”, kako su je zvali („kum” je bio Mesić) u vreme dok je kao Sanaderova saradnica rešavala „srceparajuće” teme iz proteklog rata, odjednom se tako pretvara u neočekivanu hrvatsku „željeznu ledi” koja neprimetno, ali kao ledolomac, ide neumoljivo napred. A što je još zanimljivije i neobičnije, uz presudnu podršku koalicionih partnera u vladi više nego od vlastite HDZ-ove vrhuške.
Na nedavnom zatvorenom sastanku u rukovodstvu HDZ-a, na kojem se opet iznenada iz inostranstva pojavio Ivo Sanader (koji je iz nekih svojih razloga i instalirao Jadranku Kosor kao svoju naslednicu na čelo vlade i HDZ-a), zamerio je svojoj naslednici da je „ispustila stranačke uzde iz ruku”, da je trebalo da zaštiti Polančeca i slično. Ona je – tvrde svedoci – mirno uzvratila da su se afere previše nagomilale da bi i dalje mogle da se zataškavaju, i da njihovo raščišćavanje u stvari koristi HDZ-u, a ne da mu šteti kako je to smatrao Sanader.
Učenik je očigledno – potvrdilo se to po ko zna koji put – opet prestigao učitelja, pogotovo što sve brojnije otvaranje afera sa aromom korupcije u stvari odnosi kadrove koje je instalirao Sanader i koji teško da su mogli do juče „tamo neku Jadranku – Suzanu” da doživljavaju kao neprikosnovenog političkog „bosa” kao što je to za njih bio njen prethodnik.
Gledajući iz tog ugla ova najnovija zbivanja u Hrvatskoj, afera bi još moglo biti poprilično. Predsednički kandidat Istarskog demokratskog sabora Damir Kajin odlazak Polančeca iz vlade zato ovako komentariše: „Mali korak za Hrvatsku, ali veliki prema glavi hrvatske hobotnice.”
Radoje Arsenić