Računi advokata
Svaki pojedinac koji bude priveden u ovu nedelju ili ponedeljak, već je od strane srpskih advokata proglašen za baksuza. Praktično, svako ko bude uhapšen u ta dva dana, moći će, bez pravne pomoći koja mu sleduje, da bude priveden istražnom sudiji, zbog čega postoji velika mogućnost da će svim osumnjičenima biti određen pritvor. Bez iznošenja odbrane.
Ili, svako ko se već nalazi iza rešetaka zbog mogućeg uticaja na svedoke, neće moći da izađe iz pritvora sve do četvrtka, jer nijedan svedok (na koga bi moglo da se utiče) ne može ranije da bude saslušan.
Svi oni su proglašeni „baksuzima”, jer su advokati odlučili da u ponedeljak stupe u trodnevni štrajk. Branioci neće prisustvovati nijednom ročištu, pretresu i istražnom postupku pred sudom, neće ići u posete branjenicima u pritvoru niti će potpisivati, pečatirati i predavati bilo kakve podneske…
Buna je najavljena zbog toga što će branioci morati da izdaju fiskalne račune. To je propisano Uredbom o obaveznoj fiskalizaciji u 13 delatnosti, među kojima su turističke agencije, lekarske ordinacije, fakulteti, advokatske kancelarije, pijace, taksisti, šnajderi, obućari…
Maltene, većina ljudi iz tih delatnosti nema ništa protiv da država ima uvid u njihove prihode kako bi mogla regularno da ih oporezuje. Pojedini taksisti već imaju fiskalne kase u vozilima, fakulteti nemaju ništa protiv da daju fiskalnu potvrdu da je uplaćena godina studija ili ispit, turističke agencije izdaju račune kad se vratite sa letovanja. Čak i kad odete da zakrpite cipele, dobijete fiskalnu potvrdu o plaćanju.
Niko od tih čije su delatnosti regulisane pomenutom uredbom vlade nije odlučio da štrajkuje, baš kao što nisu ni štrajkovali oni koji su pre nekoliko godina imali obavezu uvođenja fiskalnih kasa. Osim advokata, naravno.
To otvara pitanje zašto za advokate ne bi važila pravila koja važe za sve ostale? Da li možda smatraju da bi trebalo da budu iznad zakona?
Ono što posebno brine jesu posledice najavljenog štrajka advokata. Taj potez dakle dovodi do uskraćivanje prava osumnjičenih. Onima kojima je potrebna pravna pomoć.
Primera radi, nijednom lekaru koji se ne slaže sa idejom fiskalizacije (a sigurno da ih i te kako ima) nije palo na pamet da uskrati pomoć bolesnima ili povređenima. Nijedan pekar nije odbio da proda hleb, zato što mu je fiskalizacijom ukinuta mogućnost da prikazuje prihode manje od onih koja su realna. Niko od pijačara neće da odbije da proda robu koju nudi, baš kao što taksista neće da odbije vožnju samo zato što će sada plaćati porez na drugi način.
Znam da će advokati reći da oni nisu pijačari, obućari, taksisti ili lekari. Ali, zar nisu upravo oni ti koji se zalažu da se zakon pravilno primenjuje prema svima jednako? Zašto bi se onda razlikovali od drugih?