Bez države, znači i političara, ne ide
Радисав Рабреновић Фото Ж. Јовановић
Novi Sad – Nekada se znalo i rado se sećaju u našem najstarijem superligašu vremena kada su u rukovodstvu Vojvodine bili pokrajinski i gradski čelnici, poput Stevana Doronjskog, Jovana Dejanovića ili Petra Pinkija Palkovljevića. Mandatar Upravnog odbora Vojvodine Ratko Butorović ovoga puta se opredelio da za saradnike ima ugledne privrednike, a u Skupštini kluba ostavljena su čak tri mesta za predstavnike grada, međutim predloga nema!
– Naš Upravni odbor broji sedam članova, dok je u Skupštini 55 mesta. Političara nema na spisku, ali smatram da bi bilo svrsishodno da zajednički rešavamo klupske probleme sa njima. Dabome, političar u onom najlepšem značenju, da je poklonik i znalac fudbalskog sporta i uticajan u sredini gde trajemo evo već 95 godina – veli Radisav Rabrenović, generalni sekretar Vojvodine. – Naš budžet je nepuna dva miliona evra, za naše prilike kvalitetan, a za evropske nikakav. To je činjenica baš kao to što nam niti jedan dinar ne dolazi iz gradske kase, a u našem okruženju, tu mislim na Zagreb, Temišvar ili mađarske ligaše je sasvim drugačije. Imamo veoma brojan igrački pogon svih kategorija, stadion mi održavamo, plaćamo struju, vodu i grejanje, iako je gradski i zvanično je u vlasništvu gradskog javnog preduzeća „SPENS”.
Vojvodina, ipak, ne zatvara vrata političarima.
– Po nama, logično bi bilo da gradski budžet prati realizaciju našeg programa. Na terenima u Fudbalskom centru „Vujadin Boškov” je deset travnatih terena, radi se od jutra do sutra, a nema nekih davanja roditelja ili članarina. Hoćemo da napravimo jedan teren sa veštačkom travom, poput onih u Salcburgu ili Moskvi, ali teško da možemo da obezbedimo toliki novac od svojih prihoda. Koliko je grad nepravedan govori i primer uprave JP „SPENS” koji nam je naplatio metalne ograde za prolaz navijača u mečevima visokog rizika za utakmicu sa Crvenom zvezdom. Oni, formalni vlasnici stadiona, zahtevali su 23.000 dinara avansno za ovu uslugu. Eto, tako je to u Novom Sadu. Ponavljam da bi uticaj u svakom pogledu lokalne samouprave i države bio logičan i naša vrata su otvorena političarima – kaže Rabrenović.
Vojvodina je odvajkada bila otvoren klub u kojem su stasavala velika fudbalska imena, od Boškova, Veselinovića, Pantelića, Trivića preko Mihajlovića i Jokanovića do Krasića, Jovanovića i Kačara, a sada je na sceni generacija Aleksića, Brkića, Medojevića i Tadića. Vojvodina je prava fabrika talenata, reprezentativaca i vrhunskih stručnjaka, a to, bogami, košta i bez države i političara je sve teže. Predsednik kluba Ratko Butorović, potpredsednik Dušan Pajević i njihovi saradnici postavili su visoke ciljeve, a da bi se oni ostvarili potrebno je mnogo novca.