Bogatašima centar, sirotinji periferija
Visoki porezi na imovinu će proterati dvorišne porodične kuće sa skupih lokacija i promeniti sliku gradova. Umesto njih nići će višespratnice, a stanovništvo će se raslojiti – bogati će živeti u centrima, a sirotinja na periferiji.
U oporezivanju građevinskog zemljišta Žaklina Gligorijević, direktorka Urbanističkog zavoda Beograda, vidi šansu za bržu realizaciju već usvojenih planova, koji godinama tavore u fiokama.
– Vlasnici će želeti da prodaju kuće jer će porez, koji je ekvivalent gradskoj renti, biti prilično visok. Većina će se radije odseliti i stanovati tamo gde im je jeftinije. U centru će živeti samo oni koji imaju novac – kaže Gligorijevićeva.
Lice gradova u budućnosti menjaće se prema planskim dokumentima – gde su predviđeni soliteri biće soliteri i tu nema posebne filozofije, kaže urbanista koji je želeo da ostane anoniman.
– Ovde je pre svega reč o fiskalnoj meri čiji cilj nije da sagradi lepši ili bolji grad. Investitori će i dalje težiti da sazidaju što više kvadrata. Logika države je da otera vlasnike skupog zemljišta ako ne mogu da se pojave kao investitori i dovedu tajkune da zidaju – kaže naš sagovornik.
On podseća da je država mogla da se oslobodi udžerica šezdesetih godina prošlog veka kada je eksproprijacija „bila smešna i sve je izuzimano za lulu duvana”.
– U međuvremenu je vrednost zemljišta ispod udžerica porasla i nastao je problem. Njih su izgradili građani svojim parama, uglavnom pre Drugog svetskog rata. A sada se smišlja način kako da se starosedeoci oteraju sa svoje zemlje iako su ravnopravno učestvovali u gradnji novih naselja poput Novog Beograda, Galenike, Mirijeva – kaže ovaj urbanista.
Đorđe Mojović, programski direktor nevladine organizacije „Program za urbani razvoj”, podseća da je u Evropi, koja je raslojila stanovništvo visokim nametima, sada imperativ da se mešaju socijalne strukture. Jer ti gradovi ne žele avetinjski puste centre u kojima niko ne stanuje.
– To će se desiti i kod nas ako se ne umešaju urbanisti postavljajući striktna pravila. Stanovništvo će sigurno odlaziti na obode gradova gde su porezi niži. To može da pospeši bespravnu gradnju jer se dosad pokazalo da je ona najbolja opcija da se reši stambeno pitanje bez velikih ulaganja. Grad će na račun toga što valorizuje neke lokacije morati da više ulaže u periferiju kako bi ta naselja postala kvalitetna mesta za život. U suprotnom pretvoriće se u gradske slamove – navodi Mojović.
Bojazan da se centri gradova pretvore u poslovne zone Gligorijevićeva nema jer smatra da urbanisti u planovima i te kako vode računa da mešaju namene poslovanje, stanovanje, zelene površine, kulturne i zabavne sadržaje kako bi delovi grada uvek bili živi.
M. U. A. – D. M.