Život po jevanđelju
Ono što je činio za života, patrijarh srpski gospodin Pavle potvrdio je i činom svoje smrti. Ojačao je u ljudima to što bi svaki pojedinac trebalo da ima – čovečnost i čovekoljublje. Pobudio je blagost i ljubav prema drugome, poriv ka radinosti uz skrušenost u dobrim delima, snagu za trpljenje i praštanje. Podsetio na vrednost skromnosti kao vrline, na lepotu saosećanja i darivanja, na smisao duhovnosti koja krepi u iskušenjima. Pokrenuo osećanje za pravdu, miroljubivost, nenasilje, slogu...
Tako je bilo bar sa većinom običnog sveta, pravoslavaca ali i pripadnika drugih veroispovesti, vernika ali i ateista. Iskrena žalost za patrijarhom obuzela je, masovno, i Srbe i građane Srbije. Jedino su političari i ovaj događaj pokušali da upotrebe za svoje dnevnopolitičke ciljeve, neumesno i neumereno.
Ostaje još prilike da zvaničnici, kako države tako i Crkve, posvedoče istinsko dostojanstvo pred smrću ovog dostojanstvenika čija je ideja vodilja bila čuvati se najviše od neljudskog u samome sebi.
S obzirom na dugo, dvogodišnje bolovanje patrijarha Pavla, njegov ovozemaljski kraj nije predstavljao iznenađenje i televizije su mogle biti pripremljene za program prigodan času konačnog ovozemaljskog odlaska Njegove svetosti.
Pokazalo se da je tokom trodnevne žalosti najlakše onim TV kućama čija programska koncepcija podrazumeva ozbiljne kulturne i umetničke sadržaje, emisije o verskim i crkvenim temama, cikluse o nacionalnoj istoriji i kulturnom nasleđu, a uz to raspolažu fundusom sopstvenog dramskog programa i filmske klasike. Pred problemom su se našle one televizije nacionalnog dometa koje su u poslednje vreme sate i sate odvajale za „rijaliti šou” po „farmama” i „kućama”, za svakojaka veselja u studiju i razne igre bez granica.
Iz svog tekućeg programa za ovu posebnu priliku Studio B mogao je da ponudi odlične cikluse „Agape” Aleksandra Gajšeka i „Duhovnike” Velje Pavlovića, ali i delove serija „Učiteljica života”, „Beograđani”, „Moj Beograd”... Najjači doživljaj gledaocima ipak je priuštila Radio-televizija Srbije prikazujući ponovo trodelnu dokumentarnu sagu „Život po jevanđelju”, snimljenu početkom 2007. godine.
Taj sveobuhvatni životopis Gojka Stojčevića, kasnije monaha i crkvenog poglavara Pavla, izvanredan je TV portret jedne izuzetne ličnosti, ali i svedočanstvo o prilikama, odnosima, opštim društvenim i političkim zbivanjima tokom gotovo celog jednog veka. Sve je u toj priči sklopljeno profesionalno korektno, zanimljivo i vešto. Sve što je dodato osnovnoj njenoj vrednosti, živoj reči glavnog junaka, punoj mudrosti, topline i duševne vedrine, funkcionalno je obogatilo sliku. Mnogobrojna sećanja savremenika i saradnika patrijarhovih, mnogo arhivskog dokumentarnog materijala, sveden prateći povezujući komentar, učinili su ovu seriju dragocenim poduhvatom koji su autorka Slađana Zarić i rediteljka Tanja Fero preduzele, čini se, u poslednji čas.
Na korist svih – kao deo dragocene ostavštine za budućnost.
I u slavu onoga koji se upokojio u nadi da će ga Gospod poznati i priznati kao prijatelja.