O monopolisti i jeftinoći
Republička agencija za telekomunikacije (RATEL) postoji u Srbiji više od četiri godine. Zakon je obavezao da „sprečava antikonkurentske, odnosno monopolske aktivnosti i ponašanja javnih telekomunikacionih operatora”. A agencija i Ministarstvo za telekomunikacije i informatičko društvo to ne rade. Monopol Telekoma u fiksnoj telefoniji trajaće bar pet godina, od kada ga je zakon ukinuo.
Iz vlasti poručaju da su kod nas najjeftinije usluge fiksne telefonije. Novi korisnik licence, da bi i malo poremetio monopol, kažu, morao je nuditi te usluge po većim cenama od dosadašnjih. U protivnom propao bi, ili da pojednostavimo – po njima i nema uslova da se iko javi. Da bi izbegli povećanje cena bolje nam je ostati sa monopolom. Vlast, eto, i ne vidi razlog zašto bi se još neko pojavio u fiksnoj telefoniji. Ali ipak rado bi dobili novog korisnika licence i nadasve naplatili dobru cenu licence. Prokletstvo je, eto, naše, da kod nas ne može ništa ostati jeftinije nego u drugim zemljama. Njihove zablude su pravdanje da se stvaraju uslovi za bolje telekomunikacione usluge, po što nižim cenama. A jedino u konkurenciji i pružaoci usluga mogu biti uspešniji povećanjem potrošnje njihovih usluga, a ne povećanjem cena.
A ta opšta jeftinoća fiksne telefonije Telekoma u Srbiji ne postoji. Prosto je uvredljivo korisnicima usluga monopoliste preko ,,dvojnika” pričati o nekoj jeftinoći. Oni dobijaju pola, a plaćaju kao da su dobili celu uslugu. Da je sreće vlast bi već doprinela da se iskoreni i kod nas ta jedinstvena ,,bofl usluga” dvojnika. Znaju potrošači da je komuniciranje preko fiksne mreže monopoliste iz Srbije skuplje nego iz mnogih drugih zemalja. Telekom naplaćuje od Telenora i VIP-a korišćenje fiksne mreže, a taj trošak nema za svoju mobilnu telefoniju. Cenu prolaska kroz fiksnu mrežu mi plaćamo po ceni poziva iz mobilne telefonije. Umesto da paušalno sažaljeva monopolistu zbog jeftinoće, zadatak je agencije i ministarstva da obezbede konkurenciju, koja provereno donosi veći kvalitet usluga, po nižoj ceni.
Ostalo je nezapaženo da samo jednom novom pružaocu usluga agencija nudi licencu na deset godina uz mogućnost produženja ugovora uz uslove koji će tada važiti. Nismo saznali na koliko godina ima licencu monopolista Telekom? Kakvi su uslovi njenog produženja? Koliko je monopolista, koji je uvek u prednosti pred novim konkurentima, platilo za njegovu licencu? Poznato je da ,,šut ne može sa rogatim”. Da li je vlast razmišljala o ujednačavanju licencne naknade svih koji pružaju, ili će pružati, iste usluge fiksne telefonije? To bi se lako postiglo plaćanjem licencne naknade u procentu od ostvarenih prihoda, uz manju jednokratnu naknadu za dobijanje i održavanje licence.
Poznato je da se konkurencija neguje samo lakim ulaskom što više novih konkurenata. Imamo iskustva i u okolini. Agencija je samo ,,ako boga moli da konkurencije i ne bude” mogla smisliti ,,zid” da samo ,,veliki”, koji su ostvarili 200 miliona evra prometa i imaju već milion pretplatnika, mogu da budu oni koji će dobiti ,,jednu licencu”. Važno joj je jedino da bude naplaćen što veći ,,iznos jednokratne naknade” za licencu, koja smanjuje mogućnost investiranja i sužava krug interesenata. Zakon uzalud određuje ,,zaštitu interesa korisnika telekomunikacionih usluga”, čime se postižu i drugi ciljevi. Jedna licenca, ako se i ostvari, neće dovoljno maksimirati investicije, usluge, zapošljavanje. Koncentracija na dva pružaoca usluga je nepoželjna i omogućava monopolsko ponašanje. Zašto vlast mrzi konkurenciju?
konsultant za strana ulaganja