Mala noćna harmonika

26. 11. 2009. 22:00

Отац симфонијског блуза: Корки Сигел

Za ekskluzivnost večerašnjeg koncerta Beogradske filharmonije, na Kolarcu, najveće zasluge ima američki gost Korki Sigel. Sa svojim malim instrumentom, usnom harmonikom, on će izaći na podijum gde ga čeka veliki orkestar – pravo sazvežđe zvukova, da zajedno izvedu njegov „Simfonijski bluz”. Prvi put čuće ga i Beograđani, na ovom, bez sumnje, jedinstvenom muzičkom događaju.

Sva ta priča sa bluzom, kažu, počela je u rok-klubovima...?

I pre nego što sam počeo da sviram u klubovima bio sam ljubitelj
bluza i muzičara kao što su Haulin Vulf, Madi Voters, Litl Volter, Otis Spen...To su bili neki od najvećih majstora bluza. Onda sam i ja počeo da sviram u klubovima u Čikagu, bio je to stalni angažman – jednom nedeljno od devet uveče, pa do dva-tri ujutru. A ljudi koji su tu dolazili da nas slušaju bili su zaista ugledni, baš kao i ovi koje sam naveo, čak i više. To je svakako bilo najinteresantnije i najneverovatnije iskustvo koga mogu da se setim, a iza mene je više od 45 godina provedenih na muzičkoj sceni.

Posle su došle neke druge pozornice, neki veliki orkestri i veliki dirigenti, Seiđi Ozava, recimo. Kako je sa malenom usnom harmonikom u takvom društvu?

Izaberite deset „superlativa” i dobićete odgovor, u smislu: zapanjujuće, izvanredno, blagosloveno… Stajati ispred stotinak sjajnih muzičara sa najkvalitetnijim instrumentima, koje su pravili najveći majstori, i sa vrhunskim dirigentima, osećaj je koji neko ko ga nije doživeo teško da može i da ga zamisli. Za mene je to uvek i savršeno iskustvo – i zvučno, i socijalno, i istorijsko…

Našoj publici predstavljate se „Simfonijskim bluzom”, baš kao što se zove i žanr čijim vas ocem smatraju. Pa, kako ste zadovoljni tim svojim muzičkim „čedom”?

Prvo sam sa simfonijskim orkestrima svirao dela koja je komponovao Vilijam Ruso, „Tri dela za bluz bend i simfonijski orkestar” i „Uličnu muziku”,što sam nazvao simfonijskim bluzom. I tako je nastalo ime žanra kome pripadaju i dela koje sam kasnije sam komponovao koja ću večeras ovde svirati sa Beogradskom filharmonijom. Taj moj „Simfonijski bluz” muzička je mešavina, suprotstavljanje bluza i različitih klasičnih „ukusa”. Svakog dana se iznova zaljubljujem u njega, i jedva čekam da to zadovoljstvo podelim sa svojim divnim prijateljima u Srbiji.

Široka je primena vaše muzike. Ima je i u TV produkcijama, na baletskoj, ali i na „ledenoj” sceni...

To smatram posledicom srećnog spleta okolnosti, i sudbinom. Sve zajedno vidim kao da mi je jedan božanski dar stavljen u ruke i nadam se da ću doživeti da postanem vredan toga. Da opravdam to, u potpunosti.

Koje su najveće čari vašeg instrumenta, te muzičke „džepne Venere”?

Tajna moći usne harmonike za mene je ista kao i kod bilo kog drugog instrumenta. To su: ljubav, izražajnost, igre zvuka i tišine, radost muziciranja... Ukratko, ljubav i muzika, iznad svega.

M. Šehović

------------------------------------------------------

Ponovo Guncenhauzer

Još jedan Amerikanac, dirigent Stiven Guncenhauzer, večeras je na podijumu Kolarca. Na istom ovom mestu, podsetimo, on je dirigovao Beogradskom filharmonijom u septembru na njihovom promotivnom koncertu „U ritmu tanga i salse”ovi gosti dolaze nam uz pomoć ambasade u SAD u Beogradu. Osim Sigelovog „Simfonijskog bluza”, na programu večerašnjeg koncerta su i dela: A. Markez – Danson br. 2; P. I. Čajkovski – Svita br. 3.