Mladi starima ne veruju

19. 01. 2008. 22:00

Занемарени, унижени, остављени – кога још дотиче њихова судбина

Viktimološko društvo Srbije, osnovano pre deset godina, bavi se žrtvama svih vrsta nasilja, prati sudske postupke u takvim slučajevima i pruža psihološku podršku. U razgovoru sa Jasminom Nikolić, rukovodiocem Službe za podršku žrtvama, saznajemo da su stari na krajnjoj margini društvene brige.

 Da li se stari ljudi, koji su žrtve nasilja, obraćaju Viktimološkom društvu Srbije za pomoć?

Oni uglavnom ne znaju da mogu nama da se obrate, tako da nemamo mnogo slučajeva. Imali smo deku i baku iz opštine Stari grad koji su došli sa vidnim povredama. Maltretirao ih je unuk narkoman. Tukao ih je, ucenjivao i prodavao stvari iz kuće da bi kupovao drogu. Obratila nam se i jedna baka sa Savskog venca koja je trpela dugogodišnje nasilje od svoje ćerke. I ona je imala vidne povrede. Ćerka je htela da je izbaci iz stana da bi mogla da vodi svoj život. Ima dosta starih ljudi koji ostaju napušteni u svojim stanovima. Reč je o zanemarivanju, a i to je oblik nasilja nad starima.

Kako im vi pomažete?

Dajemo im psihološku i emotivnu podršku. Saslušamo ih, razgovaramo sa njima i dajemo im informacije kome mogu da se obrate kada trpe nasilje. Imamo obučene volontere.

Da li ih upućujete na policiju i centre za socijalni rad?

Da, ali stare ljude niko ne shvata ozbiljno. Obično im kažu: „Vaši problemi nisu bitni. (/slika2)Ima mnogo važnijih stvari. Vi ste svoje proživeli”. U policiji ih brzo „otkače”. Niko nema ni vremena ni strpljenja da ih sasluša jer je to oblik nasilja koji se teško prepoznaje. Kada se govori o nasilju u porodici misli se uglavnom na nasilje muškarca prema ženi. Osim toga, nasilje ne mora da bude samo fizičko već i psihološko, a ono je vrlo teško dokazivo, naročito kada je reč o starima.

Imate li slučajeve starih osoba koje su bile žrtve neke imovinske prevare?

Prevare se uglavnom odnose na stanove. Imali smo jednu baku sa Voždovca koja je ostala i bez stana i bez para. Bila je udovica i prodala veliki stan da bi sebi kupila jedan manji a ostatak novca dala sinu. U „pomoć” joj je priskočila ćerka sekretara škole u kojoj je ona nekada radila kao spremačica. Imala je u nju puno poverenja jer su se poznavale godinama. Međutim, ta žena ju je izmanipulisala i kupila stan na svoje ime. Klupko se odmotalo zbog neplaćanja struje i komunalija. Sada baka živi u tom stanu iako u papirima to nije njeno vlasništvo, a ženu koja ju je prevarila nije tužila sudu jer nije imala novca da plati advokata.